Župa franjevačkog lica

Mjesno bratstvo franjevačkog svjetovnog reda župe Tolisa

Franjevački svjetovni red u žu­pi Tolisa osnovan je na blag­dan svete Elizabete Ugarske, zaštitnice Trećeg reda, 19. stu­denog 1888. godine. Toga je dana fra Mato Živković primio u Treći red tri muškarca i trinaest žena. To su bile i prve godine širenja i osnivanja FSR-a u Bosni Sreb­renoj. Već 1900. godine bratstvo je brojilo 900 članova. Među čla­novima je bilo i vjernika iz susjed­nih župa: Oštra Luka-Bok, Vido­vice, Domaljevac. Članstvo se po­većavalo i FSR je djelovao i radio u svim vremenima i uvjetima. Pratio ga je zagovor sv. Franje i blagoslov Duha Svetoga. Zato je bilo snage i za molitvu i za karita­tivni rad.

Godine 1988. FSR župe Tolisaje proslavio stotinu godina djelovanja. Pripremio se duhovnom obno­vom i molitvom na čelu s duhovnim asistentom fra Krunom Pejičićem. Te je godine bio i posjet generala franjevaca Manje braće fra Johna Waughna i generalne ministrice FSR-a sestre Manuele Mattioli.


Sagrađen na čvrstim temeljima i blagoslovljen od Boga i žrtvom svih svojih članova FSR živi i djeluje do današnjeg dana. Člano­vi su bratstva bili aktivni i zauzeti i tijekom rata. Svake se večeri u župnoj i samostanskoj crkvi molila krunica s nakanom za mir. To se čini i danas, a još se moli i za obraćenje grešnika. Pomagali smo i pomažemo jedni druge, učvrš­ćujemo se u vjeri. nadi i ljubavi. Pomoć je i lijepa riječ i molitva i dar od srca. Razvijamo i karita­tivnu djelatnost. Pokušavamo širiti vjerski tisak. Primamo 15-ak primjeraka lista Brat Franjo. Mož­da bi se moglo i više, ali i ovo je pristojno uvažavajući okolnosti u kojima živimo.

Naše se bratstvo susreće jed­nom mjesečno, mladom nedjeljom poslije mise u sedam sati, a po potrebi i češće. Razmatramo uz duhovne tekstove, molimo i raz­govaramo o načinu djelotvornijeg rada i pomoći. Članovi su nam različitih generacija. Svi se među­sobno lijepo razumijemo i nadop­unjujemo. Trudimo se da i drugi u nama mogu vidjeti nasljedavatelje sv. Franje te da i sam požele živjeti ovakvim načinom života.

Najčešće za blagdan sv. Franje imamo zavjetovanje novih člano­va. Župa Tolisa, odnosno naše bratstvo, ima oko 150 zavjeto­vanih članova. Tako smo od zadnje izborne skupštine područnog bratstva FSR-a bosanske kraljice Katarine (21. ožujka 2001. godi­ne) do kolovoza primili u kandi­daturu tri nova člana. U novicijatu sada imamo deset novih članova.

Na našim susretima, a i privat­no, posebno molimo na nakanu proglašenja blaženom službenice Božje bosanske kraljice Katarine.

Na našu veliku radost, a zah­valjujući Božjoj milosti i ljubavi, imali smo u ljeto 2001. i poseban razlog za sreću i slavlje. Mladi član našeg mjesnog bratstva Marinko Živković, sada član re­dovnika Misionara Ljubavi Majke Terezije fra Ivan Marinko, slavio je svoju mladu misu. To je veliko du­hovno obogaćenje svima nama. Mi smo posebno zahvalni Bogu jer je Marinko iznikao iz našeg bratstva. Svi smo zdušno pomagali, pripre­mali se i slavili Gospodina. Uisti­nu, nedokučivi su putovi Gospod­nji i ljubav je Njegova zauvijek.


Naše mjesno bratstvo zadnjih godina predvodi asistent fra Luka Martinović, koji karizmu sv. Franje uspješno prenosi na sve nas. U želji da svi članovi bratstva budu što bliskiji i povezaniji, fra Luka okup­lja članove bratstva i po filijalnim kapelama u Ugljari iMatićima.

U našu samostansku i župnu crkvu i danas dolaze člnanovi na­šeg mjesnog bratstva iz susjedne župe Oštra Luka-Bok, jer tamo na službi nisu franjevci. I njih kao i sve nas, sv. Franjo privlači i zove.

Duhovni asistent fra Luka ima i potporu mjesnog vijeća na čelu s predsjednikom bratstva Marija­nom Oršolićem, koji je na zadnjoj izbornoj skupštini područnog bratstva izabran i za člana pod­ručnog vijeća FSR-a bosanske kraljice Katarine. Za doministricu područnog bratstva izabrana je članica našeg mjesnog bratstva sestra Ljerka Mikić.

Mjesno vijeće potaknuto sna­gom Duha Svetoga donosi odluke koje su u njegovoj nadležnosti. Že­lja nam je razvijati i unapređivati suradnju sa svim mjesnim brats­tvima kao i s područnim brats­tvom. Vjerujemo kako zajednička suradnja sve obogaćuje.

 

pv

Prosinac 2010.