Tko je Josip Broz?
Gregory PEROCHE
Prema službenoj biografiji, Josip Broz Tito rođen je 18. ili 25. svibnja 1892. u Kumrovcu blizu Zagreba, u brojnoj seljačkoj obitelji. Poslije osnovne škole napušta Kumrovec i počinje raditi kao poljoprivredni radnik, zatim kao konobar, te od 15. do 18. godine radi u nekoj mehaničkoj radionici u Sisku, a zatim u Trstu.
Godine 1911. boravi u Beču i očaran je raskoši, bogatstvom i luksuzom te carske metropole. Govori se da ga je nadahnuo način uređenja Austrijskoga Carstva, te je komunističku Jugoslaviju organizirao na sličan način - s centraliziranom vlasti, ali decentraliziranom upravnom strukturom, s prezirom prema "malim narodima", pa i prema vlastitome (hrvatskome), i neosjetljivosti prema političkoj borbi tih naroda radi stjecanja autonomije ili samostalnosti.
Godine 1912. (ili 1913.?) Josip Broz odlazi u austrijsku vojsku (ili je mobiliziran?), u Beč, odakle se vraća u Zagreb 1913., kao vojnik, i polazi školu za dočasnike (ako to nije neka škola za kontrašpijunažu u Mađarskoj?). Stoga je imao istaknutu privrženost vojnim odorama i činovima. Kao vojnik austrijske vojske hrabro se borio protiv Rusa u Galiciji te je dobio odličje za hrabrost. Rusi su ga zarobili 1915., a oslobođen je 1918. Ostaje u Rusiji i ženi se djevojkom od 15 godina, kćeri šefa pogona tvornice u Omsku, gdje je bio zaposlen. No nije sudjelovao u boljševičkoj revoluciji. U Hrvatsku se vratio 1920. Ponovno se ženi, sada Hrvaticom, koja mu je rodila nekoliko djece. Godine 1923. vraća se u Rusiju, gdje ostaje do 1925. Prema službenoj biografiji, Tito je u Rusiji 1923. pristupio Komunističkoj partiji. Učio je osnove mark-sizma-lenjinizma, prije povratka u Hrvatsku, kamo se vratio kao agent Kominterne. Aktivno je sudjelovao u sindikalnim akcijama, iako je Aleksandar I. Karađorđević Komunističku partiju zabranio.
Zašto postoje tolika protuslovlja i nejasnoća u životu Josipa Broza između 1912. i 1925.? Skrivaju li one, pod imenom Tito, neki drugi identitet ili Josipa Broza žele predstaviti kao napredneg revolucionara? U Jugoslaviji se Josip Broz prvi put spominje 1926., kada se predstavio Komitetu Komunističke partije u Zagrebu. Ne započinje borbu protiv diktature kralja Aleksandra L, nego protiv frakcija u Komunističkoj partiji, prema nalogu Kominterne. Sigurno je da 1926., a tako i 1945., Josip Broz slabo govori hrvatski, svoj materinji jezik, što čudi njegove sugovornike.
Josipa Broz se 1926. ocjenjuje kao čovjeka čije osnovne karakterne crte pokazuju: oprez i realizam, osobu bez predrasuda i načela, hrabru i ambicioznu, internacionalista. Obavljajući i razne odgovorne sindikalne dužnosti, uhićen je 1928. i osuđen na pet godina zatvora, koje izdržava u Lepoglavi i Srijemskim Karlovcima. Za vrijeme petogodišnje robije organizirao je borbu protiv svojih potencijalnih komunističkih neprijatelja, kojima pripada i P. Miletić.
Oslobođen 1933., Josip Broz vraća se u Moskvu. Zatim, 1936., boravi u Parizu, prije priključenja (?) redovima međunarodnih brigada u Španjolskoj, u građanskom ratu protiv Franca. Godine 1936. postao je šef organizacije, a 1937. generalni sekretar KPJ.
Josip Broz ponovno odlazi u Moskvu, 1938. i 1939., i, zahvaljujući Bugaru Dimitrovu, u posljednjem trenutku izbjegava Staljinov logor, u kojemu je umrla njegova prva supruga Ruskinja.
Od 1939., početkom Drugoga svjetskoga rata, aktivno se priprema za revoluciju u Jugoslaviji, a kasnije protiv nacističke Njemačke, kako bi 1941. priskočio Staljinu u pomoć, kada je Hitler napao Sovjetski Savez. Već u ljeto 1941. vodi borbu protiv nacističkog okupatora, a 1943. imenovan je maršalom.
Godine 1945., poslije završetka rata protiv Nijemaca i njihovih fašističkih saveznika u Jugoslaviji (četnika u Srbiji i ustaša u Hrvatskoj), s partizanima izlazi kao pobjednik, uz Staljina i Churchilla.
U novoj federativnoj Jugoslaviji Tito postaje neosporni komunistički vođa do svoje smrti 1980. Prilikom njegova sprovoda oplakivali su ga jugoslavenski komunisti i stari suborci, za njim "tuguje" cijela Jugoslavija zajedno sa šefovima država cijeloga svijeta, koji su sudjelovali na grandioznom pogrebu u Beogradu.
Ovdje završava povijest i počinje mistifikacija. Odmah na kraju Drugoga svjetskoga rata pričalo se da Tito nije pravi Josip Broz, nego da je preuzeo njegov identitet, čemu je kumovala Kominterna, čiji je bio tajni agent. Ta priča nije potpuno neutemeljena jer postoji više argumenata koji bi mogli podržati tu pretpostavku, a to su:
1. U službenoj biografiji godine od 1912. do 1926. ostaju pod velom tajne.
- ne zna se točno kada se angažirao u austrijskoj vojsci, je li 1912., ili 1913. ni je li bio dragovoljac ili mobiliziran,
- je li polazio dočasničku školu u Zagrebu ili je bio u nekoj drugoj školi kontrašpijunaže u Mađarskoj, gdje je naučio svirati klavir, mačevanje, stekao osjećaj za luksuz i druge lijepe manire rijetke kod nekog
proletera,
- gdje je Josip Broz od 1921. do 1925., u Hrvatskoj ili u Rusiji ?
- početkom 1920-tih godina Josip Broz ženio se dva puta – jednom Ruskinjom i jednom Hrvaticom; zašto službena biografija spominje da
se prvo oženio Hrvaticom kada to nije istina?
2. Je li Tito Hrvat, Nijemac iz Mađarske, Mađar, Čeh ili je židovskoga podrijetla, iz obitelji Ambrossi koja je živjela u Međimurju, u blizinimađarske granice? Nije li Franz Broz, rođen u Beču 1892., pravi Tito?
3. Kako to da je 1926. Tito loše govorio hrvatski i ruski? No, izvrsno je govorio njemački, iako je, po službenoj verziji proveo otprilike jednaki broj godina u Rusiji koliko i u Austriji!
4. Je li Tito bio mason od 1920. godine? Neki Titovi suradnici potvrdili su da je Tito posjetio jednu masonsku ložu prilikom jednog od svojih posjeta Africi. Kako objasniti Titovo vjenčanje s Hertom Hass prije Drugoga svjetskoga rata, kćeri jednog njemačkog nacističkog bankara, ako nije imao veze s framasonima?
5. Poslije neuspjeha komunističke revolucije Bele Kuhna, 1919. u
Mađarskoj, više tisuća komunista i mađarskih intelektualaca prebjegli su u Zagreb, vjerojatno s dijelom
državnoga novca koji su prenijeli iz
Mađarske. Jesu li ti mađarski revolucionari nastavili borbu kako bi i u Hrvatskoj organizirali komunističku revoluciju, a zatim i u Jugoslaviji, sa svrhom osnivanja "Balkanske komunističke
federacije" zajedno s Bugarskom i Albanijom? (Tu je ideju 1946. prihvatio i Tito). Atentati
organizirani na Stjepana Radića,
predsjednika Vlade Pašića i kralja Aleksandra I. dopuštaju takve pretpostavke.
Kongres komunističkog ogranka Kominterne održan je 1924. u Trstu, vjerojatno prema zamisli Trockog, a predsjedavao mu je Orlov (kasnije je postao general KGB-a, prije negoli je prebjegao u SAD).
Je li Tito na tome kongresu u Trstu odabran za budućeg vođu komunističke revolucije u Hrvatskoj, a kasnije u Jugoslaviji, ili su ga izabrali mađarski komunisti u Zagrebu?
6. Josip Broz je imao nekoliko pseudonima, od kojih je Walter najpoznatiji prije rata, a Tito poslije 1941. Za vrijeme boravka u zatvoru, od 1928. do 1933., u Lepoglavi, Josip Broz odabrao je pseudonim Frederik Georgijevič (njemačko ime i rusko prezime), što je neobično za Hrvata
koji je živio u Hrvatskoj. Pseudonim Tito nije koristio isključivo Josip Broz, nego su se tim pseudonimom koristili i drugi jugoslavenski komunisti, a prije svega V. Bosanac, agent Kominterne između 1932. i 1938. Treba spomenuti
da su članci koje je napisao V. Bosanac-Tito pripisani Josipu
Brozu-Titu u njegovoj službenoj biografiji.
7. Poslije 1926. Titov revolucionarni put ispunjen je truplima "dobrih komunista", što se može objasniti ili borbom za vlast u KPJ ili su poznavali "tajnu Titova podrijetla". Među Titovim žrtvama su svi komunistički dragovoljci Internacionalnih brigada Španjolskoga građan
skoga rata, od kojih su posljednji denuncirani i ubijeni u koncentracijskom logoru u Dachauu, jer su vjerojatno znali za tajne o Titu.
8. Na grobu maršala Tita i "velikog komuniste" nije uklesana crvena zvijezda, petokraka. Zašto? Odgovor na ovo pitanje vjerojatno bi otkrio pravu povijesnu osobu Tita.
Od svih tih nepoznanica, vezanih za Titovu osobu, manje-više poznatih činjenica, dvije se teško mogu objasniti:
- Je li moguće nepoznavanje svoga materinjeg jezika, a vrlo dobro poznavanje njemačkog, ako je Tito uistinu bio Josip Broz?
- Je li moguće da Josip Broz poslije 1912. nije nikada poželio posjetiti svoju majku? Kada je 1945. posjetio Kumrovec, ona tada nije prepoznala svoga sina! Zbog te činjenice, koja se držala vrijeđanjem njegove ličnosti, jadna je žena preminula tri mjeseca poslije toga!
Vrelo: „Povijest Hrvatske i Južnoslavenskih naroda od 395. do 1992.“, str. 341-344