Pjesma o otkupu

Godine 1972., točnije 18. veljače te godine, Vijeće okružnoga suda u Doboju donijelo je odluku o trajnoj zabrani gramofonske ploče na kojoj je snimljena „Pjesma o otkupu“, u izdanju „Glasa komuna“ iz Doboja. Kako je rečeno, ova odluka je donijeta na osnovu optužnice Okružnog javnog tužitelja u Doboju i društveno-političkih organizacija dobojskog regiona, koje su ocijenile „da sadržaj pjesme vrijeđa neke nužne poslijeratne državne i partijske mjere.“

 

„Pjesma o otkupu“ nastala je u narodu, a otpjevali su je Ilija i Marko Begić. Iako je, od svega toga, prošlo mnogo godina, Ilija Begić živo se sjeća svih pojedinosti toga slučaja, u kojem se kao jedan od tužitelja našle čak i društveno-političke organizacije jednog regiona:

„Krajem 1971. godine snimili smo tzv. singlicu na kojoj je bila i „Pjesma o otkupu“. Bilo je to jedno od brojnih izdanja ondašnjeg „Glasa komuna“ iz Doboja, a sve je rađeno u „Beograd-disku“. Prvi tiraž ploče dogovoren je na 50 tisuća komada. Ploča je odlično išla. Svi primjerci bili su gotovo razgrabljeni! Normalno, započeli su i pripremni poslovo za novi tiraž, čini mi se, za najmanje novih 30 tisuća primjeraka. Nakon gotovo dva mjeseca prodaje započela su neka šuškanja, neke tajnovite rasprave, kako zadržaj te pjesme vrijeđa ovoga, onoga... i prve najave da bi ploča mogla biti čak zabranjena. Na kraju svega došlo je do velikog suđenja. Dobro se sjećam da je u sudnici na gramofonu puštana ta pjesma. Inače, cijeli slučaj došao je na raspravu i kod tadašnjih visokih dužnosnika u BiH. Pričalo se poslije da se u ovom slučaju da se u ovom slučaju posebno angažirao Branko Mikulić. Iako su iza nas odlučno stali i „Glas komuna“ i „Beograd-disk“ i gotovo cjelokupna javnost, ploča je trajno zabranjena, a odlučeno je također, da se pokoja neprodana ploča, oduzme. Angažirana je čak i milicija. Poslije su pojedini milicajci pričali da su ono malo što su negdje našli neprodato, oduzimali i nosili kući!"

Iz današnjeg kuta gledanja sve je sasvim jasno i oko ove pjesme. Ne treba zaboraviti da je to bila 1971. i 1972. godina, vrijeme gušenja „hrvatskoga proljeća“ i vrijeme jačanja ortodoksnih krugova u bivšoj Jugoslaviji. U tom sveopćem metežu, eto, nastradala je je i jedna lijepa narodna pjesma. Pjesmu o otkopu snimili smo ponovo 1990. godine. Narod je i dan-danas vrlo rado sluša i mi je na našim nastupima gotovo uvijek pjevamo, jer „Pjesma o otkupu“ je pjesma o jednom vremenu i ljudima koji su u njemu živjei, i ništa drugo!

 

Pjesma o otkupu

 

O moj brate moje dobro milo

pjevat ćemo što je nekad bilo.

Sastala se dva kulaka jaka

pa govore obaveza jaka.

Onaj treći po glavi se češka

javoj moja obavezo teška.

 

Ode moja naka šuma gusta

moja štala ostade mi pusta.

Imao sam marve punu štalu

a sad imam samo jednu kravu.

Moje krave ustala je dreka

hoće od nje obavezu mlijeka.

 

Tri metera obaveze traže

a dva i pol moja krava važe.

Provuče se propaganda neka

da će tražit po tavanu špeka.

Neka traže moga naći neće

ja sam svoj spakovo u vreće.

 

Vreću mesa i dvije kante masti

i odnijo gdje se sijeno plasti.

Nije prošlo toga dana pola

kod mog sijena zakrenuše kola,

hoće vozit moga sijena pola.

Usta dreka odbornika brate

pronašo je meso neka znate.

 

Nemoj druže moj rođeni brate

nosi meso ostavi mi kante.

On na mene podigo galamu

što ti nije meso na tavanu?

Mi hodamo gladni po terenu

a ti hraniš miše po sijenu.

 

Eto tako moja braćo mila

sve je meni moja žena kriva.

U odboru uhvati je neko

da je vodu sipala u mlijeko,

a u vunu kamenje od kile

takve su nas nesreće pratile.

 

PV

 

17.08.2009