Čudna zbivanja

Što se to sa nama zbiva, dal  je želja ili sudbina.

Da živimo svud po svijetu razasuti ko prašina.

Na sve četir strane svijeta, nema zemlje gdje nas nije.

A zbog toga zjapi prazo ognjište nam najmilije.

Od uvijek je tako bilo, po svijetu se putovalo.

Al se znalo gdje je dom i njemu  se  uvijek  vraćalo.

Negdje gdje ne pripadamo i  dobro  ne osjećamo.

Pomiješani sa drugima mi polako nestajemo.

Sa današnjim novim dobom  stižu i nove navike.

A da bi smo sve postigli život nam se sastoji od trke.

Mi  trčimo i radimo da bi svima dokazali.

Da  možemo  i mi  više , da bi smo se pokazali.

Al ima li sve to smisla, lijepe kuće i auta.

Kad vremena mi nemamo da u njima  uživamo.

Sad  vremena  mi nemamo ni za sebe ni za druge.

Tješimo se bit će bolje valjda kada starost dođe.

Nije li to sve zabluda jer  vremena neće bit.

Već sada smo jako blizu, starost će nas uhvatiti.

Starost  nije uvijek  lijepa jer je često bolest prati.

A kad živiš u samoći  jos je teže bolovati.

Mnogi od nas  proživiti će svoju starost u samoći.

Jer djeca će naša ostat tamo gdje su  odrastali.

Pa se zato često pitam imali  to kakvog smisla.

Čemu trka, rad i muka kad se tamo neće vratit.

Kada tamo neće biti naše djece nit unuka.

 

Pero Ilak