Kad bi morski psi bili ljudi

Kad bi morski psi bili ljudi, upitala je mala gazdaričina kćer gospodina Kojnera, da li bi bili bolji prema malim ribama?

 

Naravno, reče on. Kad bi morski psi bili ljudi, imali bi velike kutije u moru u kojima bi živjele male ribe. U ovim habitatima bi držali sve vrste hrane - i biljke i životinje. Starali bi se da kutije uvjek imaju svježu vodu, i uopće bi pazili na sve sanitarne mjere. Ako bi, na primjer, neka ribica povrijedila svoja peraja, odmah bi bila zbrinuta, kako morski psi ne bi bili lišeni nje zbog prerane smrti.

 

Da male ribe ne bi bile utučene, bili bi održavani veliki podvodni festivali, jer sretne ribe imaju bolji ukus nego tužne.

 

U školama bi ribice učile kako da uplivaju u čeljusti morskog psa. Učile bi zemljopis, na primjer, tako da kada veliki morski psi odlutaju negdje, umiju da ih pronađu.

 

Najvažnije bi bilo, naravno, moralno obrazovanje ribica. Učile bi da je Najveća i Najljepša stvar za ribicu da se žrtvuje radosno i da mora vjerovati u morske pse, posebno kada joj obećavaju svijetlu budućnost. Malim ribama bi se govorilo da se do ovakve budućnosti može stići samo ako nauče da budu poslušne. I nadasve, morale bi da se čuvaju svih osnovnih, materijalističkih, egoističkih i marksističkih frakcija, i da odmah prijave morskim psima ako neke od njih počnu da manifestiraju takve tendencije.

 

Kad bi morski psi bili ljudi, naravno, vodili bi ratove međusobno radi osvajanja stranih kutija sa ribicama i stranih ribica. Pustili bi svoje ribice da ratuju za njih. Učili bi strane ribice da postoje ogromne razlike između njih i ribica drugih morskih pasa. Male ribe, tvrdili bi, su glupe, ali šute na različitim jezicima i stoga se ne mogu razumjeti međusobno. Svaka ribica koja ubije nekoliko neprijateljskih ribica u borbi - malih stranih riba, glupih na različitim jezicima - dobile bi malu medalju od morske trave koju bi zakačile na grudi i bile nagrađene titulom "heroj".

 

Kad bi morski psi bili ljudi, naravno, imali bi umjetnost. Bilo bi izložbi predivnih slika čeljusti ajkula u slavnim bojama. Kazališta na morskom dnu bi prikazivala ribice heroje kako ponosno uplivavaju u čeljusti morskog psa uz melodičnu glazbu koja draži njihove uši i velike misli koje uspavljuju njihova čula.

 

Čak bi postojala i religija kad bi morski psi bili ljudi. Propovijedali bi da ribice počinju da žive tek kada dospiju u trbuhe morskih pasa.

 

Štoviše, ako morski psi ikada postanu ljudi, ne bi sve ribice bile ravnopravne kao što su sad. Nekim bi bili dati položaji, bile bi postavljene iznad drugih. Onim značajnijim bi bilo dopušteno da proždiru manje. Ovo bi sigurno bilo na zadovoljstvo morskih pasa, koji bi za sebe onda imali veće primjerke. Značajnije ribice bi bile odgovorne za čuvanje reda među ostalim: postale bi profesori, oficiri, graditelji kutija za ribice, itd.

 

Ukratko, more bi postalo civilizirano tek kada bi morski psi bili ljudi.

 

*Iz "Priča o gospodinu Kojneru"