Prokopije iz Cezareje i naziv "Slaveni"
Mirko VIDOVIĆ Akademik
PREDLOZAK
Postoje mnoga tumacenja pojma 'SLAVENI', pokusaji
zemljovidnog ubiciranja i povijesnog podrijetla
raznih naroda po europskim prostorima posebno u
zadnjih sto sedamdeset godina - od habsburskog
'Dekreta' o zabrani proucavanja pa i spominjanja
podrijetla i znacenja pojma ILIRI.
No, stekli su se uvjeti u kojima je ne samo moguce
nego i uvjerljivo dokazano da iza pojma SLAVENI
ne stoji nikakva posebna rasa, pa ni skupina naroda
istorodnog podrijetla. Pojam SLAVENI je jednostavno
lingvisticki pojam, nastao iz ideolosko politickih
razloga i strateskih interesa. Najperverzniji nacin
tumacenja i vrednovanja tog pojma je kobna zabluda
koju nazivamo PANSLAVIZAM.
U ovoj raspravi iznijet cemo nepobitne dokaze da
je pojam SLAVENI znanstvena besmislica. Udjimo u
bit rasprave!:
U KONTEKSTU POVIJESTI BIZANTA
Treba uzeti u obzir da je Prokopios Kaisareus (prokopije iz Cesareje u Palestini) bio prvi od kronicara u borbi Istocnog rimskog carstva, odnosno Bizanta, koji je spomenuo I objasnio naziv SKLABENOI, kojim je oznacio populaciju koja je, u Prokopijevo doba, prodirala s lijeve obale Dunava na desnu, i odatle zalazila sve dublje prostorima Balkanskog poluotoka.
Prokopije je zivio u sestom stoljecu po Kr. (500 - 560) . Usao je u sluzbu Imperatora Justinijana II, i postao, najprije simboylos, a zatim o paredros (tajnikom pa I savjetnikom) Belisara, velikog bizantinskog vojskovodje u to doba, tj. - Flaviusa Belisariusa, Prokopijeva vrsnjaka, rodjenog na istocnom rubu Ilirije, covjeka korpulentnog, neustrasivog. I iskusnog u vjestini ratovanja.
To je bilo burno i opasno doba prodiranja Barbara sa sjevera Karpata, osobito Gota i Belisarovog taktickog nadmudrivanju sa strateskim ciljem da istjera Gote iz Rima i oslobodi ga u korist svog Imperatora Justinijana II, covjeka okrutnog i zednog krvi, kako ga prikazuje Britanac Julius Norwich, autor monografije "A short History of Bizantium" (praizdanje iz 1988)..
Prokopije je bio najprije kronicar koji je tocno opisivao ono sto je vidio, cuo ili dozivio u svom okruzenju uz bok vojskovodje Belisara, I u ukupnosti svojih djela ostavio je i za nas znacajan izvor povijesnih podataka iz vremena prodora Gota, Avara (koje Prokopije naziva Huni), te Anta i zagonetnih pripadnika naddunavske populacije koju Prokopije naziova SKLABENOI.
Podatke o ratnim varakanjima bizantinskih Rimljana polovicom sestog stoljeca (nazivom Romanioi su sebe nazivali podanici Istocnog carstva), mozemo doznati u Prokopijevom pozamasnom djelu "La Guerra Gotica" (originalni tekst na grckom uz talijanski prijevod, izd. 1896).
Julius Norwich o tom razdoblju, otimanje Gota i Rimljana oko Rima i niza drugih opsjednutih gradova u Italiji, posvetio je Justinijanu II. (imperatoru s "odrezanim nosom"), jedva nesto vise od dvadesetak stranica, I nazvao ga je "zadnji odista rimski imperator", jer je njegov nasljednik, Imperator Heraklios umjesto latinskog jezika, uveo i u vjerskim i u carskim ustanovama - grcki jezik "koine". J. Norwich spominje naziv "Slaves" za tu zagonetnu populaciju tek izmedju 688. I 705. godine, dok kao sudionik ranih prodora Gota sve do juga Italije (cak I na Siciliju) pozorno pratio vec od priprema za opsadu Rima, u svibnju 545-6.
U neredu I zbog nejedinstvenih opcija dijelova Rimske vojske, nastale su I odvojene ratne opcije vojnih postrojbi - od Armenaca na istocnoj straini Imperije, do Ilira na zapadnom rubu Istocnog carstva.
ILIRI DODJOSE K SEBI
Naime, kad se je Belizar spremao da preduhitri gotickog vodju Totilu u pohodu na Rim, Iliri su doznali da se u njihovoj zemlji dogadjaju opasni sukobi. Prokopije je to prikazao na slijedeci nacin:
"Tako je govorio Belisar. No, nitko od neprijatelja, ni Goti kao ni Rimljani nisu bili na njegovoj strani. Poslije njihova predaha u pokrajini Emiliji, slobodni strijelaac Torimuth s nekima iz njegova okruzenja, zajedno s Vitalijem i njegovim vojnicima ILIRIMA, dobise zapovijed da zauzmu to naselje. Na to Vitalije sa svojim trupama krenu prema Bologni, nakon sto je doznao od nekog medju svojima, zastao je u tom mjestu. Malo kasnije, svi ILIRI koji su bili pod njegovim zapovjednistvom, odjednom, a da im nitko nije nista na zao ucinio, odose potajno i vratise se u svoju domovinu"(v. P.'GG', III,11).
Prokopije pokusava objasniti odlazak Ilira iz Italije nazad u svoju zemlju na slijedeci nacin: "Na adresu Imperatora uputise objasnjenje zasto su se bas na taj nacin vratili doma, jer nakon dugog ratovanja u Italiji nisu primili nikakvu naknadu, a radi se o velikim sumama novaca koje su zaradili.
" K tome, HUNI su provalili u Ilirik gdje su trpali u zatvore njihovu djecu, njihove supruge, dok oni gube vrijeme u Italiji uzalud, pa se odlucise na povratak. U pocetku ljutit, Imperator im ipak oprosti. Kad je to doznao Totila, da su Iliri otisli, on uputi svoje trupe prema Bologni, kako bi se tamo povezao s Vitalijem. Usput se je sreo s Nazar-em, plemicem ilirskog soja i zapovjednikom ilirskih vojnih postrojbi i tu pokazao krajnju opreznost sucelice s neprijateljem" (v.idem, III,11,2).
Prokopije u ovom razdoblju spominje nekoliko prodora Barbara preko usca Dunava, a od onih s kojima imperijalna Rimska vojska ima posla, spominje Hune i Obre (Avare, koje ne spominje pod ovim nazivom).
Prokopijevo izbjegavanje spominjanja i ponasanja Ilira u tom vrlo opasnom razdoblju, cini se, spada u one pojave koje padaju na 'slijepu mrlju' istocnog dijela Rimskog carstva, u kojima su Iliri tek simbolicno nazocni.
Nakon naglog i 'neobjsnjenog' odlaska Ilira iz Italije, Prokopije navede slijedeci Belisarov 'potez': "Belisar je povjerio kustodiju u Raveni Justinijanu s malom grupom suradnika, i odatle se uputio u Dalmaciju, a odatle je produzio prema podrucju oko Epidamna (danas Drac, op. M.V.), gdje se je utaborio cekajuci nove trupe iz Bizanta"(id. III,13).
Zasto su vojni zapovjednici tako postupili: Iliri se vratili doma, a Belisar se uputio za njima na ranjivo podrucje usca rijeke Bojane?
Odgovor na to mozemo sastaviti iz slijedeceg Prokopijevog navoda: "Armenac Isaak, brat Aratijev I Narsetov, na celu vojske sastavljene od Barbara i Rimljana, a koji su dosli u susret Belisaru utaborenom u Epidamnu (Dracu). Medju njima se je takodjer nalazio Ioannes zvani Fogas (zderonja), a koji su imali nakanu da ucine veliku uslugu Rimljanima. Jer je trebalo suceliti se s velikim brojem SKLABENOI-a koji su presli na desnu stranu Dunava, i stali harati zemlje kroz koje su prodirali zarobljavajuci veliki broj rimskih podanika. Herula (germansko pleme,srodnici Gota, op. M.V.). koji su zapodjenuli bitku s njima i pobijedili ih, mimo ocekivanja, jer su porazeni bili brojniji, i poubijali ih, a ostale ucinili zarobljenicima, te ih oslobodili i zapovjedili im da se vrate kuci" (Id. III,14).
"SPOROYS" UPADAJU U TUDJE ZEMLJE
Prokopije nam spominje jos nekoliko prodora Barbara, Huna, Anta I SKLABENOI-a, preko usca Dunava u Tarkiju kao sastavni dio Rimske imperije, kao onaj godine 533, koji je pokusao sprijeciti bizantinac kapetan Chilbudio, koji je pao ropstvo u boju s barbarima, a ustvari presao na stranu neprijatelja. "Ti barbari su na podrucju Rimskog carsrtva imali mnoge prijatelje i suradnike s kojima su slobodno mogli komunicirati i to u povjerenju." (Id. III,14).
Prokopios nam je prenio svoje misljenje o tim SKLABENOI-ma I njihovim bliskim srodnicima ANTI-ma, na slijedeci nacin:
"A te narodnosti SKLABENOI I ANTES, nemaju istog zapovjednika, jer oni od starina zive u demokratskim uvjetima , a zajedno su samo krad treba nesto dogovarati ili pregovarati jer ti barbari , jedni i drugi, kad treba znadu vladati i cvrstom rukom. Oni vjeruju u samo jednog BOGA, koji zapovjeda munjama I on je gospodar svih kojima oni prinose zrtve. Oni nemaju pojma o sudbini niti smatraju da to ima ikakva upliva na njih. Oni takodjer obozavaju rijeke, vile i druge utvare koje stuju i prinose im zrtva. Tim zrtvovanjima nastoje zadobiti zagovor i olaksice. I jedni i drugi govore jednim te istim jezikom, potpuno stranim a k tome su medjusobno slicni, oni su svi visoka stasa i vrlo korpulentni - tijelo im je kao boja vlasi na glavi uglavnom vrlo svijetlog izgleda iako mnogi medju njima imaju tamniju boju. Svi su pomalo crvenkasti, a svi su, poput Masageta (iranskih iseljenika ponad Kavkaza, op. M.V.), pokriveni prljavstinom"(Id. III.,14)
I ovdje dolazimo do onog najvaznijeg, sto se tice identiteta I podrijetla Anta I Sklabenoi-ja. Evo sta o tome zapisa sam Prokopije:
"Zlikovci su i varalice, oni nisu samo malo nego li u svakom pogledu opremljeni vojnom opravom slicnom onoj kod Huna. Nekad su i Anti i Sklabenoi imali jedno te isto zajednicko ime, nazivali su ih SPOROYS. Po mome misljenju to je zato jer su stanovali u posve izoliranim nastambama, uglavnom na onoj drugoj strain Dunava. Tako su te narodnosti nazivali njihovi susjedi." (Id. III.,14).
Dakle: izvorni naziv ovih barbarskih pljackasa s Karpatskog gorja nije bio SKLABENOI, nego li SPOROYS.
Na kojem jeziku je moguce shvatiti I protumaciti tu rijec: SPOROYS?
Na starogrckom jeziku rijec SPORAS znaci - RASUTI, u znacenju Raseljeni tj. emigranti. Odakle su oni emigrirali, ako su ih nazivali od iskona 'rasuti', raseljeni? Od tog korjena 'sporoi' dolazi i vrlo rasireni naziv DIJASPORA.
NOTA: Podsjetimo se da su iseljenici iz Medije i Persije, po svoj sirini Sarmatije nazvani skupnim nazivom: SAKA. Na staroiranskom
jeziku, znamo Saka znaci - raseljeni. Tako isto treba protumaciti i medsku rijec SIGYNNI, doseljeni Medijci, prema Herodotu, na prostore izmedju Dunava i Jadrana (H. 'L', V,10).
Istina je da francuska "Veika enciklopedija Larousse", za Ante tvrdi da su "Anti dosli mozda iz predjela juzno od Karpata kao ratnicki narod, koji je organizirao prvu rusku drzavu".(v. 'G.E.L'., t.I., s.444).
PITANJE: Tko je, kada, i zasto nazvao potomke tih SPORA - Sklabenoi-ma? Je li Prokopije izmislio taj naziv?
Umjesto nagadjanja i gatanja u neki panskavesnki 'olimp' pun 'vila i vjestica', dovoljno je da otvorimo na Wikipediji clanak "Islam in Ukraine". Tu odmah citamo uputu:
"Na arapskom se za Slavene kaze, da su SAKALIBA. Ta rijec dolazi iz bizantinskog izvora SKLABENOI". Ovdje vrijedi ona: Sta je u starije: jaje ili kokos? Koji je naziv stariji: SAKALIBA ili SKLABENOI?
Bez i najmanje dvojbe, ovdje moramo uzeti u obzir da su Iranci iseljenike po sjevernim sirinama nazivali SAKA. Kad je Darije Veliki s ogromnom vojskom dospio u Skitiju, on jet u formirao podcarstvo SAKAA. Herodot nam tvrdi kako su u bitci na Maratonu, Medi I SAKE bili rame uz rame sucelice prema Atenjanima.
Pa kako je persijski jezik u dugom nizu godina bio i jezikom znanosti I kulture islamskog kruga naroda, Prokopije je iz svoje domovine Palestine ponio taj naziv za narod u Ukrajini: SKLABENOI - iz svog materinskog, arapskog jezika.
POZOR: Na temelju tog grckog naziva SPORI, dolazi i danasnji toliko upotrebljavani izraz DIASPORA: Ukupnost raseljenika.
PROKOPIJE O DIVLJASTVU SKLABENOI-a
Prokopije priznaje da se njemu cini da su Spori "rasuti" sporadicno rasipani i to tako, da su bili udaljeni jedni od drugih po svoj duzini lijeve obale Dunava, bar tako tvrde njihovi susjedi" (Id.III,14). Pa buduci da nisu sobom stvorili jednu jedinstvenu aciju kojom bi vladao neki vladar, ocito je da su zivjeli u stanju 'prvobitne zajednice': Jedni drugima nisu imali sta otimati, pak su se udruzivali da idu u tudje zemlje u pljacku. Pa kako su se njihove zrtve organizirano branile, pobjeda je ovisila o bezobzirnijima.
Da bi im stao na kraj, imperator Justinijan II. je nakon prodora tih Barbara par mjeseci prije, odlucio poslati kaznjenicku ekspediciju i "pozvao ih da mu pomognu zauzeti jednu staru tvrdjavu koja se naziva Turri, a koja se je nalazila s onu stranu Dunava, podignuti jos u vrijeme Trajana, rimskog imperatora i u kojoj se odavna nastanise barbari odakle provaljuju" (III.,14). Cudna ideja ali osvojiti grad u kjima se barbari vec nalaze da bi za to dobili nagradu, i nije na prvi pogled losa namisao. Tajna je u tome sto su tada u toj utvrdi boravili Huni, koji su se spremali za invaziju susjednih krajeva - u Imperiji. Problem je u tome sto su Sklabenoi nosili istu opremu kao i Huni. Pa - daj znaj tko je tko u toj igri nadmu(ndu)rivanja.
Bas u to vrijeme i oko Rima se je vodila slicna drama: Belisar je dobio zapovijed od Justinijana II. Da otme Rim i iz njega protjera Gote koji su u zarobljenistvu drzali rimskog biskupa Vigilija. Rim je ipak zauzet - na prevaru, odnosno taktikom samih Gota. Tu je tesko disertirati o kulturi ratovanja, jer mizerija u kojoj su uspijevali prezivljavati imperijalne trupe (u ludilu gladi svasta su jeli) toliko je velika da covjek oklijeva da u tom smislu citra Prokopija...
Situacija je bila utoliko mucnija sto je Imperator morao slati nove postrojbe u Italiju, sad, kad su barbari prodirali I u sam Ilirik (Id.III.21). Upravo u to vrijeme jake vojne jedinice Sklabenoi-a su presle Dunav i pokorile su 'sav Ilirik': pljackali, palili, zarili, odvodili roblje. Opsjedali su i srusili niz utvrda, pa i one za koje se je drzalo da su nesosvojive, a da im se nitko nije smio suprotstaviti, je "vojni zapovjednici Ilirika raspolagali su s jedva petnaest tisuca vojnika te se nisu ni usudili da se suprotstave napadacima" (III,29).
No kad se je proculo da okupatori kane prodrijeti u Bizant I tamo ubiti Imperatora, Belisar je krenuo iz Italije I dospio usred Ilirika (III.32). Ustvari, Prokopije je ovdje mislio na Iliricum stricto sensu, onaj istocni dio uz Trakiju, gdje su barbari vec nacinili pustos i izvrsili strasne pokolje (Id. III.33). Najpogodjeniji kraj bio je onaj oko Epidamna (Draca). I dok su imperijalne trupe bile zauzete suzbijanjem pustosenja tog dijela Ilirika, barbarski Heruli su preko Sigindona (Beograda) prodrle u Srijem I tu rusili gradove i tamanili pucanstvo (Id III.,33). Sirmium je dospio u ruke Gepida (narodnost srodna s Ostrogotima), koji su se hvalili da kontroliraju svu Daciju. Prokopije tvrdi da su ti sjeverni narodi bili krscani-arijanci. (Id. III.34).
Prokopije nam, na minuciozan nacin, ukazuje na prednost germanskih plemena u odnosu na Sklabinoi-e, jer ovi zadnji nakon palezi, rusenja i pljacke, nisu ni u okuprianim krajevicma pokusavali trajnije ucvrstiti svoju vast i urediti kakvu takvu drzavu. Te Sklabinoi-e su ta plemena koristila za prethodnicu, pa kad bi napravile rusvaj u podrucjima gdje bi provalili, vracali bi se s plijenom i s robljem, dok su disciplinirane postorjbe Barbara u tim krajevima uspostavljale vlast i odrzavale su dulje vrijeme, kako je to bilo s Totilinim ljudima u Italiji. Justinijan je potencirao vojne aktivnosti oko Rima i po Italiji, kako bi odvratio Totilu da sa svojom brojnom i discipliniranom vojskom krene na Carigrad.
No, u to vrijeme - tvrdi Prokopije - vojna postrojba Sklabinoi-a, s ne vise od tri tisuce vojnika, presla je bez zapreke Dunav, presla Ebro tu se razdijelila u dva pravca: jedna od tih postrojbi udarila je na Ilirik koja je, neocekivano, dozivjela poraz, pak su se prezivjeli dali u bjeg, sve do utvrde Turulo u Trakiji. "Nakon toga oni su se dali u pustosenje svih krajeva Trakije i Ilirika. Zauzeli su brojne utvrde jedne za drugima... nakon cega su ti barbari udarili i na rimski teritorij, sto nitko nije ocekivao... posebno utvrdu Topero uza samu tracansku obalu na samo dvanaestak dana hoda od Bizanta" (III.,38).
"Njihove postrojbe od jedva petnaest tisuca ljudi, nasrnuse odjednom u pljacku, grabeci sva bogatstva te robove, djevojke i zene. Nisu nakon toga postedjeli nikoga... cim bi stupili nogom na rimsko tlo, oni su ubijali bez milosti sve sto je bilo na njihovom putu na cijelom podrucju Ilirika i Trakije - koje pokrise ljesinama a da nikog nisu pokapali. Ubijali su nasumice sve, ne vise sabljama, niti kopljima, niti nekim uobicajenim nacinom, oni bi zabili siljat kolac u zemlju i na njega bi nasadili silom i nasilno tako da su siljak kolca ugurali duboko kroz crijeva i mucili ih dok ne umru... Ubijali su i, klali kao psi i kao zmije, na zivotinjski nacin... Ostavili bi na zivotu samo one koji su nosili silno blago koje su nagrabili sve do u njihovu zemlju, gdje bi ih onda poubijali. ..." (Id. III.39).
"Bizant je vodio brigu, kako u Trakiji tako i u Iliriku prema zelji imperatorove djece Justina i Justiniana koji su predvodili. S odobrenjem Imperatora pridruzili su se konjici koja je bila na raspolaganju u Trakiji. Jos je bilo dosta Barbara na lijevoj obali Dunava koji su bili voljni za dobru placu pridruziti se rimskoj vojsci. Longobardi su za takvu sluzbu imali na raspolaganju tisucu konja i bili su u spremni dati im ih brzo na raspolaganje" (Id. III.39). Zastitni garnizoni carske vojske bili su rasporedjeni od Serdica (Sofija danas, op. M.V.), te u Nisu i u Iliriku strictu senso.
No uza sve to, Anti i Sklabenoi su uspjeli pregaziti Dunav i u naglom prodoru dospjeti do pod zidine Soluna. No, iza ledja na njih sunuse postrojbe iz Serdica, i barbari se nadjose izmedju dvije vatre: s prijeda i s ledja. Kad su shvatili u kakvu su situaciju zapali, barbari su skrenuli udesno i posli pravac na Ilirik, i prema Dalmaciji, kako bi odatle udarili - na Italiju. No kako nisu imali nikakve pomorske snage, rimska vojska ih je preduhitrila, jednim dijelom s otoka Krfa, a zatim i s obala Sicilije, ali su se nasli u strasnoj oluji i vjetru koji su ih usmjerili u drugim pravcima (Id. III.40).
Rimski vojskovodja "Ioannes, na celu zdruzene vojske dospije u Dalmaciju kako bi stabilizirao sigurnost oko Solina. Tu je kanio i prezimiti, a onda, okolo mora krenuti u Ravenu. A Sklabenoi, oni koji su tu prije stigli na carski teritorij, kako sam vec opisao, kao I u slucaju drugih pokusaja, prelaskom Dunava uspjeli su izici nekaznjeni s teritorija rimske Imperije" (Id.III.40).
Prokopije je u vise navrata spominjao prodore Anta I Sklabenoi-a kako prodiru s lijeve onbale Dunava i pljackaju po Trakiji i po juznom Iliriku, ali ne opisuje ni haranja tih Barbara po Dalmaciji niti rusenje gradova na terirtoriju zapadno od Drine.
No britanski diplomat i povjesnicar, John Julius Norwich nakratko je spomenuo slijed prodora Anta, Sklabenoi-a i Huna a osobito se je osvrnuo na - strasnu sudbinu koju su dozivjeli Sklabenoi kad su dospjeli pod vlast Bizantinaca.
Prema Norwichu, godine 537 dogodila se je prva provala bande od oko 1.600 zdruzenih pljackasa Sklabenoi-a i Huna. No, cetredet godina kasnije (Prokopije vise nije bio ziv), 577 Dunav je proslo oko 100.000 barbara medju kojima su bili i Sklabenoi, koji su preplavili Trakiju i Ilirik, tako da se je jedan dio te najezde oborio i nazapadne strane Balkana. Godine 626 Sklabenoi su brodovljem uplovili u carigradsku luku 'Zlatni rog', pod same zidine Carigrada, gdje su ih bizantinske snage razbile i razoruzale. Nakon nagodbe o miru i sudjelovanju u odrzavanju mira, Bizantinci im dopuste da se nasele po opustosenim krajevima u Solunskom tematu, pa i juznije, sve do Peloponeza.
No kad su se malo oporavili, Sklabenoi su se ponovno organizirali i odlucili napasti Carigrad. Imperator Justinijan II je organizirao veliku hajku na njih, opkolio ih i prisilio da se prebace, pod nadzorom vojne sile, preko Bospora na tolo Male Azije, gdje im je dao takodjer opustoseni dio sjevero-zapadne Male Azije. No kad su
Sklabenoi otkazali poslusnost Bizantu i presli na stranu neprijatelja (Persije). Radilo se je o 20.000 pobunjenika. Bizantinska vojska ih je i tamo opkolila, zatim - kako izricito tvrdi Norwich - sve ih poubijala, I odrasle, i zene im i djecu i - bacilli im strvine u more (v. JJN:'S.H.B., s. 127).
A oni koji su ostali u zaledju Bizanta i Soluna, pridruzili su se Bugarima, s kojima su se kasnije I stopili.
Ni John Julius Norwich ne govori o masovnom naseljavanju tih Slaves-a po Panonskim dijacezama. O tome je pisao imperator Konstantin Porphirogenet, govoreci o savezu Bielohorvata i basileiosa Heraklija.
Bielohorvati su iz Dioklecijanovih Panonskih dijaceza protjerali i Avare i Sklabenoi-e.
Koji se tamo vise nikad nisu usudili prodrijeti i na tudjem ostati.
*****
RESUME
Le mot SLAVE n'est devenu historique que depuis la publication du "Decret du 11.janvier 1843" par lequel Francois de Habsbourg a interdit les recherches sur l'histoire des Illyriens ainsi que le Mouvement illyrien, fonde par un groupe de jeunes intellectuels de Zagreb faisant suite a la breve histoire des Provinces illyriennes creees par Napoleon I. au debut du dixneuvieme siecle.
Les jeunes "Illyriens" en Croatie devaient remplacer le substantif ILLYRIEN par le neologisme SLAVE, que les Croates devaient considerer comme ayant ete leurs ancetres dont les Croates auraient fait partie avant les 'grandes migrations des peuples' au sixieme et septieme siecles, du temps des empereurs byzantins Justinien II et son successeur Heraclius.
Personne n'a prouve que les Croates avaient une origine Slave. Personne n'a jamais elabore, de facon scientifique - indubitable, l'origine et la signification originaire du substantif SLAVE.
La slavophilie a degenere dans le panslavisme - le philosophe allemand Herder affirmait, dans son ouvrage "Histoire de l'Humanite", que les Slaves etaient une race et lui a donne une 'mission historique' (que l'Eglise orthopdoxe russe prit pour 'paroles sacres'). Or,le fondateur de l'anthropologie scientifique, le Suisse Eugene Pittard a dementi cette assertion et a prouve que 'la race slave n'existe pas, pas plus que la 'race latine' ou la 'race germanique'. L'historien autrichien Dumler en a fait une these tres eclectique et cette these, officialisee dans l'enseignement des Habsbourgs etait et est restee - intouchable.
Or, comme le mot SKLABENOI, a l'origine du mot SLAVAS, dans le III. Livre de Procope de Cesaree, designait, avec les Antes, l'un de ces peuples barbares du Nord des Carpates qui faisaient irruptions et ravages sur les Balkans, c'est bel et bien dans ce meme ouvrage de Procope que l'on peut trouver preuve du contraire - que le mot SKLABENOI designait une population historiquement non identifiee de l'espace de la Scythie qui s'appelait SPOROYS. En grec ancien SPORI veut dire - eparpillee, c'est a dire dispersee, la signification exacte de ce mot se trouve dans la racine du mot grec DIASPORA.
Ce n'est pas par hasard qu'en arabe on appelait la population du nord de la Mer Noire - SAKALIBA. La racine de ce mot arabe vient du mot perse SAKAA - c'est a dire - la tres ancienne diaspora iranienne que Darius le Grand a organisee et unie sous la denomination SAKAA.
Par conseequant, le mot SLAVE vient du mot SAKAA - c'est a dire la diaspora medo-perse (d'origine aryenne). Le chroniqueur grec Herodote a consacra l'un des ses neuf livres a la population scythe qui vivait dans la Sakaa.
Ou chercher la race SLAVE parmi les descendants des SPOROYS, lesquels, selon Procope, "parlaient la meme langue a nulle autre comparable"?
BIBLIOGRAPHIE
- Procopio Di Cesarea: "La Guerra Gotica",
Ed. Domenico Comparetti, Roma, 1896;
- John Julius Norwich: "A Short History of Bizantium",
Londres, 1988;
- Dr Ferdo Sisic: "Pregled povijesti hrvatskoga naroda"
Izd. Matica Hrvtska, Zagreb, 1966.
- http://fr.wikipedia.org/wiki belisaire;
- http://islam.in.ua/20/eng/full_articles/3359/visibletype/1/force
parenti
*****