Hrvatima dosta federacije

U politici nije lako odrediti cilj i reći što želiš ostvariti. Međutim, kada konačno postavite cilj, ispostavit će se kako je mnogo teže odgovoriti na pitanje kako doći do njegova ostvarenja? Zato svi narodi i njihove vođe mnogo bolje znaju što neće, nego što hoće kao zajednički cilj. Već je posta­lo odurno njihovo ponavljanje da im je cilj država BiH u Europskoj uniji. Usto, demokratska, razvijena, cjelovita, stabilna, samoodrživa i s razvijenim ljudskim i građanskim pravima i slobodama. Ali, to su tek samo toliko ponavljane fraze da ih i mala djeca već odavno napamet znaju. Međutim, na ključno pitanje, kakvo treba biti unutarnje administrativno-teritorijalno uređenje države, koje bi bilo za sve prihvatljivo, a time i za Europu i svijet, odgovor nije ni na vidiku. I, zasigurno ćemo ga još dugo počekati.

Srbi znaju da neće BiH u kojoj nema Republike Srpske. Hoće ovakvu kakva je po Daytonu. Ne protive se već predlažu isto i za druge. Bošnjaci kažu da nikad neće prihvatiti državu sastavljenu od tri federalne jedinice. Time su protiv federalizacije i bilo kojeg oblika složene države. Napokon, oni hoće da srednja razina budu regije, ali kao oblik regionalne bez bilo kakva nacionalnog okvira, atributa ili obilježja. Hrvati su konačno, po treći put, ali sada mnogo odlučnije i jedinstveno rekli kako neće državu BiH sa­stavljenu od dva entiteta. Time ipak još nisu rekli kakvu hoće? Tek, podra­zumijeva se da ako ostaju entiteti, onda ih mora biti najmanje tri. Ne kažu da su to republike i ostavljaju otvorenim za razgovore što bi to bila srednja razina vlasti. Do konsenzusa se vrlo teško dolazi na unutarstranačkoj i unutarnacionalnoj razini. Ali, do zajedničkog koncepta svih na državnoj razini nikako da dođe. Niti je izvjesno hoće li doći i u predstojećim ustavnim pro­mjenama. Jedno je sigurno: poslije nezapamćeno toplog ljeta, slijedi nam možda još vruća jesen. Dakako, u političkom smislu.

Hrvati su propalom samoupravom prvi put rekli ne Federaciji. Rečeno im je da je to nedemokratski i mimo postojećeg sustava političkog od­lučivanja. Poslije su pokušali ostvariti to u demokratskoj parlamentarnoj proceduri, podnošenjem prijedloga zakona o ukidanju Federacije. No, ni demokratski nije išlo. Sada im je rečeno da to ne bi bilo ni ustavno. S druge strane, za to nisu bili ni svjetski moćnici, koji su im i odredili mjesto dru­gorazrednog naroda u Federaciji i trećerazrednog u državi. Međutim, ni moćnici nisu svemoćni, pa je pitanje vremena i načina izlaska iz Federacije postajalo sve aktualnije. Ostale su im kao nada i realna šansa predstojeće ustavne promjene. Kada netko po treći put pokušava izaći iz ustavno-pravnog okvira koji je umjetno stvoren, a prijevarama i pritiscima mu nametnut, najbolji je indikator da mu tu nije dobro!