Korijeni
I Gospodin me zasadi pored vode tekućice, da u svoje vrijeme plod donesem
/sv. Pismo/
Čovjek je stvorenje koje ima korijen
lako je čovjek pojedinačno božije stvorenje uvjetovano roditeljima, djedovima, pradjedovima, pretcima koji su njegovo korjenje on je samo jedna grana na obiteljskom stablu. Čovjek ima pravo dosta uraditi na svom životu, ali njegovu generalnu liniju življenja zacrtali su njegovi pretci, njegovo korjenje. Koliki je osobni pomak koji pojedinac mora učiniti na obiteljskom stablu? Sv. Pismo bilježi jedan lakat-jedan korak. Naravno naprijed ili nazad! Smrću čovjek prelazi u korijen obiteljskog stabla. Interes živih za život svojih pokojnika je sasvim prirodan interes jer čovjek tako upoznaje svoju prošlost, sadašnjost i budućnost. Čim čovjek čuje da se neko isto preziva kao i on odmah pitanja: Odakle, koliko ih ima i počinje "rođakanje" iako ni blizu nisu nikakvi rođaci.
Telefonski imenici se kupuju ne samo radi brojeva telefona već da se provjere ljudi istog prezimena.
Čak čovjek koji ne pokazuje poseban interes za svoje korjenje smatra se bolesnikom.
Bog je čovjeka zasadio na plodno tlo da u svoje vrijeme plod donese!
Zašto su moji pradjedovi došli i ostali na napuštenoj zemlji Podvučjaka?
Ljudi imaju svoje rješenje, ljudsko rješenje.
Dolazak Turaka u zemlju Bosnu, pokrenuo je kršćanski puk Bosne.
Spas se tražio izvan domašaja Turske vojske: Dalmacija i Slavonija.
Zemlja Bosna je pusta. Nakon dosta godina počeo je povratak u zemlju Bosnu.
Mali dio vratio se na ognjišta, a veliki dio naselio je napuštenu Bosnu. To je ljudsko znanje.
Sv. Pismo ima drugo rješenje: Čovjek ne bira mjesto življenja Bog određuje gdje će nas posaditi i očekuje plod u svoje vrijeme.
Znači naše pradjedove Bog je iščupao iz Hercegovine, Dalmacije, srednje Bosne i zasadio ih u Podvučjaku. Zašto?
Mi nismo odlučivali gdje ćemo se roditi, ali rodna kuća, rodno selo, rodna župa su za svakog čovjeka sveta mjesta.
U svojoj se kući najbolje spava.
Voda koju si pio u djetinjstvu je najslađa. U rodnom selu se najlakše diše. Ima tu nešto što je neshvatljivo u čovjeka usađeno i promjena donosi: bolest, nemir, nesanicu.
Zašto su naši iseljenici obavezno sa sobom preko oceana nosili kilogram rodne grude? Ljudi koji nikad nisu napustili rodni kraj, najduže žive. Bog koji je nas zasadio u Podvučjaku traži da u Podvučjaku, na toj zemlji donesemo plodove.
Prigodom stopedesete obljetnice župe Potočani nudimo najstariji zapis Maticu vjenčanih župe Podvučjak od godine 1773-1787.
Zapis je u originalu pisan na bosančici i latinici i doslovno je preveden, sačuvavši jezik, pravopis i gramatiku. Zapis je star 230. godina.
Rijetko koji kraj u Bosni ima sačuvane zapise: matice vjenčanih, rođenih i umrlih u nizu toliko godina.
Bog je Podvučjaku dao da sazna svoje korjenje i mjesta gdje ih je sadio i presadio. Mislim da je Bog nama čuvajući zapise o našim korjenima uputio posebnu poruku. Nas je Bog posadio ne kraj jedne, već kraj dvije rijeke Bosne i Save i očekuje da na toj dobroj zemlji donesemo plodove. Naše korjenje je staro po zapisu 230. godina.
Nemojte se sami čupati i presađivati.
Ako odeš, brzo se vrati! Bez svog korijenja brzo ćeš biti samo suva grana na obiteljskom stablu.
fra Grgo Vilić
Ovo je prva knjiga koju je napisao fra Grgo iz Vareša za vrijeme župničke službe
Matica vjenčanih od god. 1773,
Ovu knjigu vjenčanih potvrđuje fra Jozo Valentić tajnik biskupov
Na dan 29. 10. 1773.
U ime Božje. Amen. Godine Gospodnje 1773.
1. Dana 18. sičnja 1773.
Svakah ispunivši po naredbi s. sabora Trindent. i nenašav nikakve zaprike, vinča jah fra Gargo iz Vareša parok Štipana sina p. Matia Lukačeva iz Sarnave, s Mariom kćeriu Petra Zrakića iz Pećnika. Svidoci biše Luka Gargić, Ivan Vidić, i Vida ž. Martina Lukača, svikoliki iz Sarnave.
2. Dana 19. sičnja 1773.
Svakah ispunivši po naredbi s. sabora Trindent. i nenašav nikakve zaprike, vinča jah fra Gargo iz Vareša parok Marka sina Ilie Terzića iz Novoga grada, s Luciom kćeriu Frane Ševkuna iz istoga mista. Svidoci biše Marko Matiević iz Svilaja, Antun Terzić, i Ružica ž. Mate Terzića, oboe iz Novoga grada.
3. Dana 3. veljače 1773.
Svakah ispunivši po naredbi s. sabora Trindent. i nenašav nikakve zaprike, vinča jah fra Gargo iz Vareša parok Luku sina Frane Balošića iz Barbrine, s Agatom kćeriu Frane Ševkunova iz Novoga grada. Svidoci biše Šimo Trepšić iz Novoga grada, Martin Božić, i Manda ž. Marka Ravlie, oboe iz novog grada Svilaja.
31. Dana 3. ožujka 1783.
Navistivši zaredom na tri zapovidne svitkovine pod svetčanom pučkom misom i nenašavši nikakve zakonite zaprike, ja fra Ambroza Vučković uz dopušćenje paroka uz međusobni pristanak prid svidocima vinčao sam; Stipu Studenovića iz Potočana, i Mandu kćer Marka Tadića iz Duvna. Svidoci biše Jozo Radoš iz Sarnave, Anto Studenović, i Anda kćer Mate Studena iz Potočana.
.........................................
Iz knjige fra Grge Vilća, „Vrijeme sađenja“ str.5-8 PV