Koprive

- Rodle koprive ove godne ko lude. Vako kad idem s mojim Šargom do njive u Paljevni, ma znaš kako su oštre i ćukovi bježe kad i vide. Valjda ovo kišno vrijeme pa im godi, koji je belaj. A opet kad bolje razmislim: kaki ljudi take im i koprive. Sve se to iskvarilo prika moj. Nevidi brat brata. Komšije se malo-malo oko nječega tužakaju, ko kake babe.

- A ja se sjećam - pripaljujući cigaru, nastavi - kak je moj pokojni ćaća govorio mi: Jozane sine, kad ćaće više ne bude, a ti dobro pazi da s komšijama budeš u miru; jer ko će ti priteći u nevolji ako neće on! Sad se ja mislim, a nema ćaće da mu reknem.

 - Kak ću ja pazt na njega ak on mene ne banda ni za suvu šljivu? En njeki dan došo onaj Jokanov mlađi iz Švicarske. Ma jebemti neću ništa, ni da pozdravi a kamol Faljnis da rekne. Zavalio se u onaj Bemve ko da je sjeo u kočije svetoga Ilije, pa oće na nebo. Al ajd neću te više gnjavt stojim ludorijama; neg saćemo mi nabrat kopriva pa će to nama moja Anka napravt nako s bijlelim lukom a biće roga mi i malo špeka. Ma ima prste da pojedeš kad to moja Ankica zgotovi.

Pokazujući mi rukom reče - Ajd ovda ćemo prika moj...

 

....................

Napisah ovo u sjećanju na moga susjeda Jozana.