Protiv vjetra

Josip KREGAR


OPTIMIZAM

Nepopravljivi sam optimist, i ne mislim da je politika cinično tržište na kojem najbolje prolaze lažljivi šverceri, ali se brinem. To zato jer politika nije tržište novca već tr­žište povjerenja i ideja. Konkurenti ne ulažu svoje bogat­stvo, ali ulažu ugled, znanje i namjere. Na kraju gubi onaj čije namjere izgledaju neiskrene, tko gubi prijatelje i povje­renje, ugled. Minimum je bar to da svatko mora izgledati pošten, zainteresiran za opće dobro i opći interes. Suradnja je dobra ideja. Više volim izraz partnerstvo nego koalicija.

 

POČETAK NA KRAJU: O JEDRENJU I O POLITICI

Često čujem banalne tvrdnje daje politika umijeće pozorne analize, da probleme treba proučiti, razmotriti, napraviti plan i odlučno provesti rješenja. Prazna fraza. Stvarnost je drukčija od takva nacrta. Politika ne dopušta takve fraze i idealiziran)a. Politika nije umijeće oklijeva­nja, već umijeće djelovanja (,,u granicama mogućeg"). Da to razjasnim, usporedit ću politiku s jedrenjem.

Maglovito se sjećam jedne popularne televizijske se­rije. Radilo se o dramskom prikazu života u malome ri­barskom mjestu i promjenama u prijevozničkoj brodarskoj tvrtki. Drama nastaje kada novi kapetan preuzme brod. Kuda će brod krenuti? Kako će se slagati s posadom? Hoće li krenuti u gusarenje ili trgovinu? Da li će preko ograde pobacati stare mornare i naći nove, s više alkohola u krvi i manje iskustva u jedrenju? Hoće li biti vjetra u jedra u pra­vo vrijeme i na pravome mjestu? Kuda ploviti? U kakvu su stanju jedra i brod? Ima li vode i hrane?

Na takva pitanja ne odgovara se u lokalnoj krčmi i u razgovoru dokonih barba i komodora. Treba dignuti jedra i krenuti. Novi kapetani naših sudbina ne stignu postaviti ni pitanja, jer plima dolazi i mora se jedriti. Na obali mašu i žele im dobru sreću. U crkvi gore svijeće za sretniji put. Još nisu ni krenuli, a već se čeka sretan povratak.

U nekom smislu ova situacija podsjeća na hrvatsku politiku. Novi ljudi preuzeli su politiku, kao što novi ka­petani preuzimaju brod. U našoj brodarskoj tvrtki, istina, malo je kapetana, još manje je vještih mornara, a puno je promatrača. Štoviše, bivši je vlasnik uništio poduzeće, pro­dao brodove, a preostale loše održava i opterećuje ih hipo­tekom (ovo već prelazi razinu ideologije i može se shvatiti i doslovno).

Ali kakve to veze ima s politikom? Ima, barem u tome da politika ne dopušta ni oklijevanje niti bezglavo ludova­nje. Kao i kapetan tako i političar mora znati kuda ide i što želi postići. Ne zna točno kakav je vjetar i što ga sve čeka, ali ne može oklijevati. Njegov poziv znači snaći se u okol­nostima, a ne zaboraviti svrhu. Sjediti na suncu i sjećati se davnih uspjeha, uživati u komforu položaja nije za politi­čare. Politika nije niz praznih govora.

Brodove koji plove čekaju možda oluje i bonace, ali ako ne plove hrđaju i propadaju. Politika koja ne provede promjene, koja čuva kukavički status quo ante, zemlju do­vodi u situaciju polaganog propadanja. Navigare necesse est.

 

                                               Nikad završeno. Nema kraja.

Svibanj 2011.