Meta poglavnik: živ ili mrtav

Zagreb, nedjelja, 17. lipnja 1956.

Nitko od petorice djelatnika službe koje je pot­predsjednik Sabora Hrvatske Ivan Krajačić Stevo pozvao da toga proljetnog vedrog neradnog jutra u pola devet dođu na vrlo važan radni sas­tanak u njegov ured na Markovu trgu nije mogao dokučiti povod zbog kojeg ih je okupio. Nije im znala kazati ni bogato popunjena Stevina tajnica, koja ih je telefonski obavijestila u petak kasno navečer:

"Naglasio je kako u slučaju izostanka neće pri­hvatiti nikakvu ispriku" - ponovila im je šefov od­lučan nalog da se moraju neizostavno pojaviti.

Pukovnik Đuro Milić Šiljo pitao se što je navelo Stevu da u ovo probrano, visoko i iskusno policij­sko društvo nevidovno uključi i njegova mladoga suradnika Petra Raka, kojeg je upravo predstavio preostaloj velikoj trojici: Veljku Drakuliću, Daliboru Jakaši Maljčiku i Srećku Šimurini. Sumnjičavo su ga odmjerili.

Mimo običaja diverzantski točni Stevo Krajačić zakasnio je osam minuta. Svalio se u fotelju i po­čeo:

"Oprostite, amigos, što ste me čekali, ali upravo sam treći put razgovarao s New Yorkom, s Lekom Lončarom, koji je tamo generalni konzul. Danas je trebao biti s nama... No zbog prekjučer iskrsloga delikatnog, uznemirujućeg konspirativnog zadat­ka, koji ne smije biti odgođen - a on je zadužen da ga nadgleda - ostao je u Americi. Unatoč tome što bi nam Lekino znanje bilo neophodno i dragocje­no za posao o kojem ćemo se upravo dogovoriti... Na žalost, ne možemo ga udvojiti da istodobno bude i ovdje u Zagrebu i u New Yorku..." - kazivao je okupljenima dok su svi hučno puhali u šalice gu­ste zapjenušane turske kave koja se vrelo dimila i zamamno zamirisala. Zagonetni Krajačić je zatim u njima jače potpalio kaotičnu znatiželju: "Ne bih volio da nas ometaju i stoga ćemo se, čim popi­jemo kavicu, odvesti na Jabukovac i osamiti se u našoj vili. Telefoni će, dašto, biti isključeni..."