Žene i domovinski rat

Položaj žena

Položaj žena u prošlosti i danas bitno se razlikuje. On je u prošlosti bio veoma težak. Većina ljudi je smatralo kako je ženi mjesto kod kuće. One su bile te koje su odgajale djecu. Na žene se svaljivala dvostruka dužnost: morala je odgojiti dijete i kao majka i kao otac. Žene se nisu pojavljivale niti na ulici, niti u društvu, a kamoli u politici. Bez obzira što su tijekom povijesti imale različite ideje o tome kako poboljšati položaj žena u društvu te ideje nisu nailazile na uspjehe. Vrlo je teško kada vidiš kolika je razlika bila u povijesti između muškaraca i žena. Nevjerojatno je to što je Priroda učinila tako veliku razliku između čovjeka i čovjeka. Dok je jedna strana možda i precijenjena, druga je u potpunosti zanemarena. Moglo bi doći i do pitanja da li su uopće žene u povijesti postojale? Naravno, postojale su, ali su bile nevidljive. Prema njima se ponašalo kao da uopće ne postoje. Nisu sve žene prihvaćale takvu «mušku» politiku. Kod nekih je žena postojala i strast za lovom, strast za sudjelovanje u političkom životu, no te su žene najčešće bile nazivane muškarački nastrojenim ženama. Ako je neka žena bila uspješna, taj put do uspjeha je bio prosut trnjem. Ako gledamo i sa vjerske strane, položaj žena u zemljama islamskog kruga bio je dosta težak. Slobodno kretanje žena na ulici nije bilo sa zadovoljstvom viđeno.

Zbog toga su se žene posebno oblačile kada bi išle ulicom i skrivale svaki djelić svoga tijela od muških pogleda (to je prisutno još i danas)Nacisti također nisu imali visoko mišljenje o ženama. Ulogu žene nacisti su definirali između triju točaka: rađanje, odgoj i briga o vlastitom domu. Položaj žena postao je bolji nakon Prvog svjetskog rata. Moglo bi se reći i da im je rat pomogao da konačno steknu pravo glasa. S obzirom na to da je veliki broj muškaraca više godina proveo na bojištu, žene su preuzele mnoge muške poslove i zanimanja. Pokazalo se da i žene mogu jako dobro obavljati tzv. «muške poslove». To je promijenilo način na koji su muškarci gledali žene. Zamrli su i mnogi glasovi poput onih da ako će se žena baviti politikom da će zanemariti obiteljske poslove. Prva zemlja u kojoj su žene dobile pravo glasa bila je Novi Zeland (1893. godine). U Hrvatskoj su žene prvi puta glasovale 1945.   

Zaključak

Položaj žena u prošlosti nije bio lagan. Puno loših stvari su prošle kroz povijest i bile su ponižavane i ismijavane, pogotovo ako su bile uspješne. Mi imamo i u našoj zemlji primjere ženske upornosti. Poboljšanju položaja žena uvelike su doprinijele  Ivana Brlić-Mažuranić i Marija Jurić Zagorka koje su bez obzira na to što su ih drugi ponižavali uspjele ostvariti svoje ciljeve. Dokazale su da i žene mogu biti visoko školovane i uspješne, a ne samo muškarci, ali čak i u 20. stoljeću, koje i nije tako davno iza nas, ženin položaj u obitelji nije bio lagan, mada je bio bolji nego u prethodnom stoljeću. Borba za ravnopravnost i dalje se nastavlja.  

Silovanje zena kao oblik terora

Cilj: ponizenje

Etnička silovanja Hrvatica imala su

za cilj nacionalno i vjersko poniženje

žene, a vrlo često i političko poniženje.

Do sada se o svemu mnogo govorilo, ali je malo učinjeno. Neke su žene pristale da javno iznesu svoja tragična iskustva očekujući razumijevanje, brigu i adekvatnu pomoć. Ostale su razočarane jer konkretna pomoć stiže sporo. Smatramo da je bombastičan i senzacionalistički pristup domaćih i svjetskih medija uplašio i dodatno povrijedio te žene.

Vjerujemo da je prvi korak koji treba učiniti pomoći ženama da se samoorganiziraju i uspostave međusobne kontakte. Počele smo stvarati žensku mrežu koja će redovito posjećujući izbjegličke kampove i druga mjesta, uspostavljati kontakte sa ženama i raditi na obnovi ženskog samopouzdanja. Osim onih oblika medicinske i materijalne pomoći i psihološke podrške koji ne dopuštaju odlaganje (kao što su npr. abortus), konačni oblici adekvatne pomoći silovanim ženama mogu se odrediti tek onda kad se upoznaju njihove potrebe, želje i namjere.

Smatramo da su žene u ovom ratu, osim jednom od najbrutalnijih vidova nasilja – ratnom zločinu silovanja, bile izložene i mnogim drugim stravičnim iskustvima razaranja vlastitog fizičkog, psihičkog i egzistencijalnog integriteta. Što sa ženama koje su gledale kako im ubijaju djecu? Ili s ratnim udovicama koje će same morati podizati i odgajati nerijetko i troje, četvero ili više djece.

Najteži je osjećaj srama zbog toga sto mi dolazimo iz kulture gdje je uopće taj seksualni život,odnos muškarca i žene,fizički odnos muškarca i žene-tabu tema.Naše žene ne pričaju o tome.Jedna zapadnoevropska žena nema poteškoća da o tome priča.Naše žene,medjutim,imaju osjećaj srama,osjećaj krivice i bez obzira na to odakle i iz koje civilizacije žena dolazi,žena ima stalno pitanje:zašto baš mene,da li sam ja na neki način"provocirala"tog čovjeka,dala mu povoda...Bez obzira na to kako se to silovanje dogodilo,svi znamo da cesto,nažalost,vojnici koriste silovanje kao jednu od ratnih strategija.Jer,silovanjem zene uništava se jezgra porodice.

Dakle,unistavanjem zene,majke,zenke,centralne figure u porodici,unistava se cijela porodica.To je najveca tragedija.

Možda je i previše teksta,  još uvijek premalo riječi opisati osjećaje žena- samo jedan input svima vama, čovječanstvu,- osjetiti sa jednom poniženom ženom, jeste najbolji put razumjeti ono sto je pokreće. Čitanjem ovog teksta ste pomogli žrtvama domovinskog rata,  ponižen ne znači izgubljen, ako nam  razum drugih pomogne, ništa nije bilo uzaludno, pa tako ni žrtve savke jedne, ponosne , ponižene, ali nikad uništene ŽENE.

Žena je varljiva - poput pera na vjetru

mjenja svoje riječi i svoje misli

uvijek dopadljivo  i lijepo lice

u plaču ili smjehu- lažno je

Uvijek je jedan koji u nju vjeruje

koji njoj povjeri svoje srce

ali nikad potpunu ne doživi sreću

koji sa tih grudi ne popije ljubav

Žena je varljiva…

La donna e mobile (Rigoletto)

A woman is fickle

Giuseppe Verdi