Hrvatski oslobodilački pokret (HOP)

Dr. Ante Pavelić je uskoro nakon propasti NDH raspustio Ustaški pokret i sve članove razriješio zakletve. Bio je mišljenja da u novo­nastalim uvjetima nije moguće djelovati pod takvim imenom. Kad je stigao u Argentinu, promijenio je i ime biltena "Hrvatski "domobran u "Hrvatska". Ustanovio je "Hrvatsku državotvornu stranku", ali ona nije ispunila njegova očekivanja. Službeno nije bila nikada raspuštena, ali u stvarnosti je ubrzo prestala postojati.

Lipnja 1956. godine dr. Ante Pavelić je odlučio osnovati Hrvat­ski oslobodilački pokret (HOP). Izjavu o osnivanju HOP-a. koja je bila objavljena u dvotjedniku "Hrvatska", su u prisutnosti dr. Pavelića potpisali dr. Džaferberg Kulenović, dr. Vjekoslav Vrančić, ing. Ivica Frković, dr. Andrija Ilić i ravnatelj hrvatske državne željeznice u NDH Josip Marković (pripadnici bivšeg Ustaškog pokreta) te dr. Ivan Kordić, dr. Stjepan Hefer, ing. Ivo Sarinić i Stipe Matijević ( pripadnici desnog krila HSS-a).

Još prije osnivanja HOP-a postojale su organizacije raznih politič­kih smjerova, koje su kasnije postale članice HOP-a. Osim Hrvatskog domobrana u Južnoj Americi, tu su još bili Ujedinjeni kanadski Hrva­ti, Ujedinjeni Hrvati Njemačke, Ujedinjeni Hrvati Francuske, društvo Hrvata u Velikoj Britaniji, društvo Hrvatska švedska zajednica, Au­stralsko hrvatsko društvo, kao i Hrvatski domoljub u SAD, koje se 1958 preimenovalo u Hrvatski domobran.

Travnja, 1957. godine, Udba je organizirala atentat na dr. Ante Pavelića i teško ga ranila. Zbog političkih promjena u Argentini, dr. Pavelić se preselio u Čile. Kako ni tamo nije bio siguran, preselio se u Španjolsku, gdje je zbog posljedica atentata umro. 28. prosinca 1959. godine.

Uz dvotjednik, koji je izlazio u Argentini, HOP je izdavao i tjednik Spremnost u Australiji, Nezavisna Država Hrvatska (NDH) u Kanadi i Hrvatska Sloboda u zapadnoj Njemačkoj. Sloboda je prestala izlaziti već 1968. godine, dok Spremnost još i sada izlazi u Australiji, kao i NDH u republici Hrvatskoj.

Iako je HOP smatran najradikalnijom organizacijom, čiji su mno­gobrojni članovi bili skloni oružanim akcijama, ta se organizacija nije nikada upuštala ni ujedno revolucionarno događanje, dok je dr. Ante Pavelić bio živ. On je okružnicama i povremenim izjavama tisku go­vorio da još nije vrijeme za revoluciju. Uz to je spominjao neuspjeh Kavranove akcije kao dokaz, kako se završe akcije koje nisu dobro pri­premljene. S obzirom na to daje imao veliki autoritet, u HOP-u su se svi članovi držali njegovih savjeta.

Sve HOP-ove organizacije su imale organizacijska pravila, kojih su se strogo držali. Ta pravila su bila usklađena sa zakonima države, u kojoj su djelovale. Niti jedna HOP-ova organizacija nije bila zabra­njena ni u jednoj državi. Iznimka je bila Austrija, koja se po međudr­žavnim dogovorima obvezala, da neće dozvoliti opstanak iseljeničkih političkih organizacija na svojem području, na što je austrijsku vladu Jugoslavija neprestano upozoravala.

HOP je bio, do osnivanja Hrvatskog narodnog vijeća (HNV) go­dine 1974, najbrojnija politička organizacija u hrvatskom iseljeništvu.

 

 

Vrelo: „UDBA“ (Hrvatsko izdanje)