Milorad


Tihomir DUJMOVIĆ

 

Milorad Pupovac i čelnici SDSS-a nikad niti su došli na obljetnicu „Oluje", niti su poslali bilo koga kao izaslanika, l dok se to ponašanje u prvim godinama rata toleriralo, a u Račanovo vrijeme su se mediji još uvijek iščudavali što ga tamo nema, a on je ipak pazio kako će obrazložiti svoj nedolazak u Knin, Sanaderu je i to bilo sve­jedno! Osim toga osnaživši njegovu poziciju članstvom u koali­cijskoj Vladi, legalizirajući Vojislava Stanimirovića bez obzira na otvoreno stvrstavanja na agresorsku stranu, Pupovac je shvatio da više nema razloga za pretvaranjem.


Tako je godinama po ulasku u Vladu snažio retoriku, sve do teze da uopće ne razumije što bi on to trebao slaviti u Kninu, da bi 2014. u Dvoru na Uni na komemoraciji srpskim žrtvama rekao kako u Hrvatskoj neće biti mira dok sve žrtve ne budu jednake! On, koji kao ni kom­pletna ljevica desetljećima ne dopušta da ni dan danas sve hrvatske žrtve iz Drugog svjetskog rata budu jednake, inzistira da četnički agresori i hrvatske žrtve iz jednog rata koji se dogodio jučer, budu - jednake! Jesu li njemačke žrtve u oslobađanju Berlina i njemačke žrtve u osvajanju Europe ikada imale isti sta­tus? Nikada niti jedna partizanska proslava do 90-te, a Pupovac je bio na stotinama takvih manifestacija, nije razlučivala proslavu pobjede antifašizma od osude spram manijakalnog poratnog li­kvidiranja svega što je hodalo i disalo, a nije nosilo lijepu parti­zansku kapu. Nikada nitko nije ne samo tražio nego ni dopuštao tu distinkciju! Ali, kad se radi o srpskom fašizmu, onda se svi parametri mijenjaju! Odjednom! Preko noći! Pupovac se pita što bi to on trebao slaviti u Kninu, ali se ne pita što bi to Hrvati trebali slaviti u Srbu? Ali pritom i dalje stoji na stajalištu da Bleiburg nikako ne bi trebao imati parlamentarno pokroviteljstvo, zar ne? Kakva hladnokrvna dvoličnost! Uostalom, kruna te njegove dvoličnosti bila je izjava kada je istaknuo da govor u kojem se Stanimirovića naziva četnikom jest govor mržnje! Dakle, aktivnog pripadnika jugočetničkih vojnih snaga koje su okupirale trećinu Hrvatske danas zvati četnikom je govor mržnje?

„NE IGRAJTE SE VATROM!“

Uostalom, kada bi osjetio da je dovoljno jak i da mu ne prijeti nikakva politička opasnost, Pupovac bi uistinu znao i prijetiti. Nakon što su zaredala uhićenja u Vukovaru, mahom branitelja koji su rušili dvojezične ploče, nakon što je jedan Vukovarac teško ranjen tijekom policijske intervencije koja je iznad svega čuvala dvojezične ploče, u jednom trenutku se učinilo da smo došli do kraja i da s takvim nasiljem nema smisla ići dalje jer će se odnosi Srba i Hrvata zatrovati preko svake mjere.


U tom trenutku, trenutku stanovitog političkog malodušja, Milorad Pupovac je preko državne televizije zaprijetio: "Ne igrajte se va­trom!" Kasnije će objašnjavati da je mislio na nepoštivanje Us­tavnog zakona o manjinama, no sintagma „ne igrajte se vatrom" po definiciji je ucjenjivačka. Naime, „ne igrajte se vatrom" znači prijetnju. Dakle, ako se nastavimo igrati vatrom, nešto će se do­goditi, zar ne? Što je mislio? Da će Hrvatska gorjeti? Dobit će njegovom intervencijom monitoring Europske komisije? Ne znamo što će nam se dogoditi jer Pupovac nije eksplicirao prijetnju, ali nema dvojbe da je Vlada donijela odluku da odustaje od ćirilice u Vukovaru, da bi nam se - nešto dogodilo! Kad je hajka s nasi­ljem u Vukovaru uzela maha, počele su se skidati dvojezične ploče na nizu drugih mjesta gdje već godinama stoje bez bilo kakvog otpora, l mediji su o tome detaljno izvještavali. Ali su šu­tjeli kad su se u znak podrške vukovarskim Srbima širom Vojvo­dine skidale ploče s latiničnim natpisima i to redom: od linija gradskih autobusa, preko imena javnih poduzeća do imena ulica. Skidale su se latinične table i stavljale ćirilične!

 

 

 

Vrelo: „Hrvatska u raljama djece komunizma“, str. 183

 


Svibanj 2016.