Frohe Weihnachten

U ovom blještavilu i prezasićenosti. U trčanju (u znoju lica svog) od dućana do dućana i kad nam onaj brdonja sa ženom koja ima dijete u rukama, samo smetaju. Pokloni se moraju za svu čeljad pribaviti. Pitam se:

─ Jesmo li izdali Isusa?

Na djelu su smo nevolja do nevolje. Ratovi, svađe, potresi, pandemije...sve više i više naš je život sputnan propisima. Je l to sve slučajno? Hoće li Isus mirno gledati kako sa zidova sklanjaju križeve, kako u parlamentima usvajaju nešto što je protu njegovog nauka? Voli li on više one koji su u prvom redu u crkvi.... voli li on i one u zadnjem redu, kao i one u prvom? Čak su i svete mise bile zabranjene! Zamislite... pa to nije bilo nikad. Zamislite da je Isus pred Pilatom rekao:

─ Ma ja sam se samo malo šalio.

Ali nije! On je raspet na križ.

 

I On je pogledao s krsta i vidje ulice mile,

Kud je djetetom luto, mila ga tražila mati,

Bijele viđa ruke, što su mu vijenac vile

Proročkom gradu na vrati!

Maslinsku goru vidi, i krv si pokapanu.

I kamen onaj kruti, o kojem shrvan pade,

I prvu šibu ćuti i zadnju smrtnu ranu,

I sve što ljudstvu dade!

 

On je zadrhto gore, da'nu iz dubine:

Prosti im oče, ne znadu što čine!

 

 

No, Isus je velik i sve nas voli prašta nam. A da je tako pokazuje nam i ovaj događaj (radost) iz onog vremena:

Pismoznanci i farizeji dovedu mu neku ženu (Mariju iz Magdale) zatečenu u preljubu. Postave je u sre­dinu i kažu mu:

─ Učitelju!

Ova je žena zate­čena u samom činu preljuba. U Zakonu nam je Mojsije naredio da takve kamenujemo.

─ Što ti na to kažeš?

Sve su to govorili, samo da ga iskušaju, pa da ga mogu optužiti. Isus se međutim sagne dolje pa stane pr­stom pisati po zemlji. Budući da su oni dalje navaljivali s pitanjem, on se uspravi i reče im:

─ Onaj koji je među vama bez grijeha neka prvi na nju baci kamen.

I ponovno se sagne i nastavi pisati po zemlji. Kad su oni to čuli, jedan za drugim stadoše odlaziti, počevši od starijih pa sve do posljednjih.

Ostade Isus sam - i žena, koja je stajala u sredini. Isus se tada uspravi i reče joj:

─ Že­no, gdje li su oni? Zar te nitko ne osudi?

Ona reče:

─ Nitko, Gospodine.

Reče joj Isus:

─ Ni ja te ne osuđujem. Idi i od sada nemoj više griješiti.

 

Sveti Augustin je jednom rekao:

 

„Kasno sam Te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam Te uzljubio! A eto, Ti si bio u meni a ja izvan sebe. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću, zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću, prosuo si miomiris, a ja sam ga upio pa uzdišem za Tobom, okusio sam pa gladujem i žedan, dotakao si me, i zato gorim za Tvojim mirom.“