Putovanje po Bosni

Utisak putovanja. Zemlja i narod.

Različite su ćuti, koje probudi u čovjeku pu­tovanje po Bosni. Ravnodušan putnik inostranac, kad prodje kroz Bosnu, može se diviti veličanstvu prirode i liepoti njekih predjelah, ali o narodu će reći da je prost, glup i divji, a zemlja da je sa­svim barbarska i da neima velikih prednostih pred najneizobraženijimi zemljami svieta. Domoljubni put­nik našega naroda mislit će pako tužnim sercem na žalostnu ovu zemlju ili ju je skroz prošo ili u nju samo zavirio. Na putu svome nije dakako ni on vidio drugo do golemih i gustih planinah, pustih dolinah, zapuštenih poljah, razsutih selah, oborenih gradovah, neradjenih već samo po marvi i konjih izgaženih drumovah, neuredjenih potokah, zanemarene marve i konjah, razderanih ljudih. Ali kad pogleda dublje u zemlju i narod, budi koje vjere,*) vidi da u zemlji leži mnogo bogatstva, a u ljudih mnogo dobra sakri­vena. Bosna ima rudah zlata, srebra, gvoždja, če­lika, olova, bakra, mieda, sumpora, živoga srebra, hermze, sadre, stive, te istoga dragoga kamenja ima vodah liekovitih toplih i kiselih; rodi raznim žitom i voćem, kakovo na jugu i sjeveru raste; ima jezera i vode bogate ribami i prikladne za fabrike. Narod je kriepak i tverd na tielu, blag na ćudi, bistar umom, vješt od naravi svakomu mehaničkomu poslu. Što ima značajnih pogriešakah baštinio ih je po različitoj vjeri, koju mu donesoše ili narinuše iz Rima, Bizanta i Meke, te po obi-čajih kojimi ga upozna iztok ili zapad.

*) Čitavo pučanstvo u Bosni broji po službenom izvjestju što sam ga tamo dobio, ukupno 1,077,865 stanovnikah. Naime: Tu-rakah 384,000. Starovjercah ili Rišljanah 561,000, Katolikah ili Kerstjanah 122,865. Ciganah 8000. Židovah 2000. U Hercegovini ima svega skupa stanovnikah 289,000. Naime: Turakah 68,000, Rištjanah 180,000. Katolikah 41,000. Dakle u čitavoj Bosni i Herce­govini svega skupa stanovnikah 1,366,86. Harača plaćaju svega 3,630,000 grošah.

Nehajnost za svoje, lukavost naprema nepo­znatomu i poglavarstvu, meržnja prema napredku i svemu što je tudje, a i povjerenje u udes, to su glavne mahne stanovnikah bosanskih. Nit je kerstjan niti ristjan ono što su bili stari Bošnjaci i njegovi pradjedovi, ali nije ni turski Bošnjak turčin, jer nauk Muhameda nije satro u njemu narav i ćud slavensku, ni ljubav k običajim i jeziku pradjedovah svojih. Ja bi reko da turski Bošnjak još uvjek najčistije govori bosanski , samo kad hoće da ne mieša turske rieči. Njemu je Osmanlija još uvjek tako tudj, kao svakomu od našega naroda. On ima u svome ponašanju još uvjek nješta ugladjenoga i prijaznoga što je nasljedio od svojih plemenitih predjah, ili štogod skrovnoga što mu je ostalo od stare vjere Bogomilah. Mnogi Begovi i Age bosanski jesu surovi, žestoki, nemiloserdni, dadu se nadvladati od strasti, rado gospoduju i prave silu; ali to su mahne svakoga mogućega plemstva što nije učilo knjigu nit je bilo u zgodi da izgladi čovječju narav i ljudski duh i serdce. Ljudi rimske vjere nehaju toliko za svoj narod, za svoj jezik i za slare ohičaje. koliko ljudi vjere gerčke. Fratrovi bosanski niesu nikad pomislili da uvedu u cerkvu jezik slavenski jer su priljubili zapadnu skrovnost i tajnost. Često zovu starovjerci katolike magjarima i latinima jer su primili vjeru i običaje ili od strane magjarske ili talijanske, dočim nje katolici opet zovu ili gercima ili vlasima, a sve je prekrilio duh proroka od Meke i Medine i zastro im put da nemogu ni duševno ni materialno napred, niti mogu mislima poletiti u visinu. Duh prosvjete i napredka može se usaditi u Bosni samo putem probudjene narodnosti i samosvjesti, dok ova spava, ostat će i Bosna u barbarskom mertvilu s kojim se nemože nijedan narod spasiti.