Banovine - jajačka i srebrenička
Vjekoslav KLAIĆ
Bosna bješe pala, kukavno pala. „Predaja, izdaja - ove dvije užasne riječi pokazuju put, kojim je Muhamed II. došao u posjed ove prekrasne južnoslavenske zemlje. Bosna nemože u svojoj borbi proti Turstvu pokazati niti na Kosovo kao Srbija, niti na Carigrad kao Grčka, niti na Kroju kao Arbanaska. Ona se nemože ponositi niti Lazarom i Milošem, ni Jurjem Kastriotom, pače niti Konstantinom i Teofilom Paleologom. Svi nam znakovi prstom kažu, da je Bosna veoma bolestna bila, čim nemogaše ni junački poginuti. Ova bolest ležaše ponajglavnije u vjerskoj i ćudorednoj razvraćenosti, koja se je u njezinu tielu od više stoljeća zalegla, te ga po malo raztrovala". 37)
Nu još nebješe odlučeno, da ponosnu nekoč Bosnu tursko kopito sasvim pogazi. Kralj ugarsko-hrvatski Matija Korvin, koji nije propadajućemu kraljevstvu u pomoć pritekao , budi što ga je Muhamed II. nadmudrio, budi što je htjeo, da kraljevstvo propane, pa da on tada Bosnu iz turskih ruku otme i kao pokrajinu svojoj državi pridruži, 38)poduze još u zimi iste godine 1463. vojnu u Bosnu, da ju ugrabi iz čeljusti turskih.39) Pomagan mnogom vlastelom bosanskom i hercegovačkom, napose junačkim vojvodom Vladislavom , sinom hercega Stjepana, osvoji kralj Matija u zimi g. 1463. sve dolnje kraje i vojvodinu Usoru, i s njimi do 30 tvrdih gradova, poimence Jajce, Zvečaj, Vrbaški grad i Banjaluku u dolnjih krajih, a Tešanj i Srebrenik na Usori. U turskoj vlasti ostade samo gornja ili prava Bosna sa Podrinjem. Dne 6. prosinca 1463. sjedio je već kralj Matija u gradu Jajcu i izdade tuj povelju hrabromu vojvodi Vladislavu Vukčiću, kojom mu pokloni grad Veselu Stražu sa cielom župom Uskopljem i grad Prozor sa župom Ramom, što je odlučno i revno vojevao proti turskomu caru, a napose što je ugarsko-hrvatsku vojsku izdašno pomagao u posljednjoj vojni za oslobodjenje Bosne.40) Od oslobodjenih oblasti bosanskih sastavi kraj Matija dvie banovine: od dolnjih krajeva jajačku, a od vojvodine Usore srebreničku banovinu. Prva je imala braniti Turkom ulaz u Hrvatsku, druga u Slavonju.
37 Rački, Bogomilii i patareni (Rad VIII. pag. 173). U listu kralja Matije Korvina čita se: „Palam factum est inuitatum (Mahumetem) a quibusdam proditoribus Boznam versus declinare. Eo dum festinus accessisset, suscepta proditione, quam ante parauerat, prius forte, quam eduxisset gladium vicit; proditoribus aeque, ut proditione potitus. Vinxit dein regem arte et dole, non armis superatum ... ". Katona XIV. 625-626.
38 Odmah iza pada kraljevstva bosanskoga piše kralj Matija papi Piju II.: „nintendi animum ad recuperationem Boznae, recenti easu amissae, ut cui opem ferre, ne periret, praeuentus dolis, non potui; ei vel perditae, ope Dei, qui fraudis dolique vindex est, opportune consulerem". Katona XIV. pag. 625.
39 O toj vojni piše uz ine i Grk Kritobulos V. 4 -6, p. 151-153.
40 Fejer (Pray). Commentarii historici de Bosniae ... cum regno Hungariae nexu, p. 67-70.
Dok se je ovako Bosna dielomice oslobodila turske vlasti, propade domala hercegova zemlja ili Hercegovina. Stari herceg Stjepan Vukčić umre g. 1466. dne 22. svibnja.41) Oko samrtna odra njegova stajahu mitropolita mileševski David i patarenski starješina "gospodin gost Radin", knez Pribisaja Vukotić i drugi. Stjepanovi sinovi Vladislav, Vlatko i Stjepan upravljahu donekle svojom djedovinom; nu domala moradoše se braća Vladislav i Vlatko izseliti u Dubrovnik, dočim se treći brat Stjepan poturči i prozove Ahmetbegom. God. 1483., dvadeset godina iza pada kraljevstva bosanskoga bijaše već sva hercegova zemlja u turskoj vlasti.
Banovina jajačka i srebrenička ostadoše u rukama ugarskohrvatskih vladara kroz 64. godine. U to doba mnogo su puta turske vojske udarale na te oblasti, želeć ih na novo osvojiti. Nu bani jajački i srebrenički umjeli su pomagani mišicami hrvatskih junaka vazda turskoj sili odoljevati. Kolike li hrvatske krvi prolito bi u to vrieme pod samim gradom Jajcem.
Uspomena na jajačke bane Franja Berislavića i Petra Keglevića ostati će kroz sva vremena slavna i dična 42); a junačko i smiono djelo kneza Krsta Frankapana , koji je 11. lipnja 1525. oslobodio Jajce od poldrugogodišnje obsade turske, razglasi slavu njegovu po svem kršćanskom svietu. Vrativši se Krsto Frankapan iza sretne obrane Jajca u Hrvatsku, dočeka ga stari i siedi otac njegov pucnjavom mužara i kriesom, a kralj Ljudevit II podieli mu dični naslov: "branitelj kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije". 43)
Ali to bijaše posljednje slavlje kršćansko i hrvatsko. U kolovozu 1526. pogibe u bitci kod Muhača ugarsko-hrvatski kralj Ljudevit II., a na to se razdvoji hrvatski narod na dva tabora. Jedni pristajahu uz Habsburgovca Ferdinanda I, a drugi uz Ivana Zapolju.
41) Vidi njegovu oporuku u Pucića, Sporn. srb. II. p. 124-136.
42) Bani jajački u 16. stoljeću bijahu: Franjo Berislavić (1499-1501 i 1503.), Baltazar Baćan (1502.), Juraj Kanižaj i Ivan Bebek (1505.), Bartol prior vranski (1507.), Juraj Zthresemley (1508.), Petar Keglević (1520-1526.). Vidi Vienac od g. 1877. br. 28. p. 452- 457.
43) M. Mesić, Hrvati nakon bana Berislaviba do muhačke bitke. (Rad jug. akad. XXII. p. 128-131).
Ban jajački Petar Keglević predade Jajce i cielu banovinu u ruke Ferdinandu, a ovaj smjesti unj njemačke vojvode i vojnike Dok se je u Ugarskoj i Hrvatskoj vodila borba medju Zapoljevci i Ferdinandovci , eto opet Turaka početkom siečnja 1528. pod Jajcem. Hrvati zaboraviše sred domaćih smutnja, da im je poteći na obranu toga grada, a u to rigaše Usref-paša bosanski silnu vatru na zaboravljeni i ostavljeni grad. Deset dana stajaše tekar pod Jajecm, a kukavica Stjepan Grbonog već mu grad predade, samo da spasi rusu glavu svoju. Uz Jajce pade i banovina jajačka, dočim je srebreničke banovine već prije nestalo.44)
44) Sanudo ima k 28. siečnju 1528. ovu viest: "Da Vei di S. Marin Polani provedator fo leto letere con uno a viso auto di Fiume et par Turchi siano venuti in li borgi di Jayza... " Arkiv za pov. jugosl. XII. p. 335.
Vrelo: „Povijest Bosne“