Hladan kao radijator

„Izgubili smo protekle četiri godine“, procijedio je vidljivo uzbuđeni premijer Orešković nakon sastanka s predstavnicima Europske komisije koji su nam predočili da je Milanovićeva Vlada od šest ključnih uvjeta Unije ispunila tek jedan jedini. Danas smo dakle opet na početku, s tim da „smo izgubili četiri godine“.

Dakle, sad nam je i Europska unija rekla ono što nam se skrivalo godinama: da je Milanovićeva Vlada posve zakazala i da nije ispunila čak ni ono što je Uniji obećala. I da bi nas zbog toga sada mogli kazniti!

To je kazna za Milanovićeve poteze, ali će ići na saldo Oreškovićevoj Vladi! I to je zapravo pravi račun onih velikih, milanovićevski arogantnih ljevičarskih obećanja koja se redovito razbiju na prvom zavoju. Oni će ovo i ono, oni će kao nikad nitko, a kad podvučete crtu, vidite koja je to šaka jada. Jer, realno on je šaka jada, a ne hrvatska predsjednica koja je u prvih deset mjeseci imala više vanjskopolitičkih susreta nego Josipović u pet godina.

 

Uvijek ista laž

 

I tako je bilo oduvijek: tako je bilo za Račanova vremena, ponovo model enormnog zaduživanja da bi se sagradila Potemkinova sela, ponovo sve osim reformi, ponovo sve osim toga da se naciji pogleda u oči i kaže istina, da se ovako trošiti dalje ne može. Te istine, pogotovo gospodarske, ljevica nikad naciji ne govori. Političke još manje! Uostalom, ritam kojim su gradili u cvijetu mladosti, kada su slavno dizali zemlju na noge, svjedoči bolje od bilo čega.

Tako je zapravo potpuno nepoznato glede fantastičnog rasta koji smo bilježili u komunizmu, da se zgrada "Vatroslava Lisinskog" u Zagrebu gradila nevjerojatnih 16 godina! Ali i Račanovi prethodnici imali su isti ritam.

ako Vicko Krstulović u pismo potpredsjedniku Titove vlade Svetozaru Vukmanoviću Tempu piše 50-ih godina kako je žalosno da „ se na dokumentaciji pruge Sarajevo-Ploče radi punih osam godina“, a kod Tita je intervenirao nakon što ni sedmu godinu zaredom nije bio završen splitski željeznički čvor.

Pedesetih im je, dakle, trebalo osam godina za pripremu dokumentacije za gradnju pruge od par stotina kilometara, a još više godina im je trebali da bi sagradili jedan jedini željeznički čvor. A 70-ih, molim lijepo, Račan je tada u naponu snage, trebalo im je fantastičnih 16 godina da bi napravili zgradu "Vatroslava Lisinskog".

To su realne brojke i realni ritam komunističke izgradnje o kojem se šuti kao što se o mnogo toga šuti u ovoj našoj gluhoj provinciji. I dok su rušili svjetske rekorde u sporosti gradnje veće željezničke stanice, za cijelo to vrijeme su sve političke probleme uredno gurali pod tepih.

Zato im je buknulo 70-ih, da je cijela Hrvatska bila na nogama, jer su šutjeli 25 godina o realnih problemima i zato im je za novih 20 godina cijeli projekt Jugoslavije završio u krvi. Jer niti jedan politički problem nisu rješavali, jer za prava, dugoročna rješenja nisu imali petlje.Uostalom, kad se sve zakuhalo 90., Račan opet prepušta drugoj strani stvar u ruke, kao što su Tuđmanu predali ključeve Hrvatske „koju uru“ prije negoli su srpski tenkovi preorali pola Hrvatske.

U riječ, ni znanja ni petlje da se rješavaju ekonomski ili politički problemi, samo gola demagogija o famoznim radničkim pravima i glose o jugoslavenskoj sintezi! I sve smo to gledali i gutali, nadajući se da će biologija napraviti svoje i da će nove generacije lijeve političke misli uvidjeti idiotarije svojih prethodnika. Ali, kad smo vidjeli zadnji intervju bivšeg ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka, čovjek više ni biologiji nema razloga vjerovati.

 

Uvijek isti kukavičluk

 

Vrdoljak, naime, na novinarski upit zbog čega nisu u projektu optimiziranja energetske potrošnje ljudima rekli da na radijatore ugrađuju kalorimetre koji jedini eksplicitno izbroje kilovate električne energije koje su potrošili, što uostalom ima cijeli razvijeni svijet, nego ste im sugerirali razdjelnike na radijatorima, pa su sad napravili kaos jer su jedni napravili jedno, a drugi drugo, a stvar ne funkcionira ako svi u zgradi nisu ugradili jedno ili drugo,
Vrdoljak dakle odgovara kako jednostavno „zbog nedostatka političke hrabrosti“ nisu ljudima rekli da svi ugrade kalorimetre.

I on još dodaje da je on „bio među hrabrijima“ u prošloj vladi. „ Ja sam donio odluku da se umjesto kalorimetara ugrađuju razdjelnici u kućanstva jer 2013. godine, u vrijeme velike krize, nisam imao srca reći građanima da moraju uložiti oko deset tisuća kuna u ugradnju kalorimetara“, reći će Vrdoljak. Postavlja se pitanje kako sad ima obraza pogledati u oči tisućama koje je sad uvalio u još veće probleme?

Dakle, najhrabriji Milanovićevi ministri nisu imali „političlke hrabrosti“ reći ljudima što da ugrade na radijatore kako bi znali koliko trebaju struje platiti pa su ih pustili da petljaju sa razdjelnicima, znajući da ako netko u zgradi ispod vas to ne ugradi, da uštede nema jer se opet utrošena struja socijalistički mora podijeliti na sve! Vrdoljak osim toga čak i u tobožnjim trenucima iskrenosti kad priznaje svoj kukavičluk, podmeće tezom o „europskoj direktivi“.

Da, Unija je predložila uvođenje razdjelnika na radijatore, ali to nije naredila, pa je primjerice Njemačka napravila studiju isplativosti nakon tog prijedloga Bruxellesa, izračunala je da iz istih razloga razdjelnici nisu ekonomični, ni pošteni i od toga su odustali.

I nisu dakako dobili nikakvu kaznu zato što su ljudi masovno krenuli ugrađivati kalorimetre! Osim toga, Vrdoljak i sad laže. On izbjegava pravu istinu čak i sad jer je pravi razlog što „nije imao političke hrabrosti“ 2013. godine, bila činjenica da je to godina lokalnih izbora! To je pravi razlog zbog kojeg „nije imao srca reći građanima...“

 

Uvijek isti karakter

 

Ali, ako jedan ministar gospodarstva nema hrabrosti izreći svojim građanima kako uistinu mogu smanjiti račune svog grijanja, nego ih mulja tako da sad i kad su investirali u razdjelnike ništa nisu napravili, onda vidimo koga ispred sebe imamo i kakav je ukupni intelektualni, moralni i politički karakter lika koji se sad gura za čelnika stranke.

Jer, on ništa nije naučio od ovoga, niti mu je itko u lice rekao što ga spada. Zamislite ga u pregovorima s četničkim liderom Nikolićem. Koliko stoljeća treba Ivanu Vrdoljaku da skupi snage i Beogradu kaže da mu vrate otete vukovarske ade? Zamislite ga jučer u pregovorima s Mladićem! Ili prekjučer u Karađorđevu s Titom!

Franjo Tuđman je imao petlje protiv cijelog svijeta stvarati hrvatsku državu, a Vrdoljak nema hrabrosti reći umirovljenicima istinu o izračunu struje! Čičak i Budiša su Titu, partiji i Jugoslaviji 71. imali petlje reći u lice sve što o njima misle, a jedan ministar kojem se smješka mjesto šefa HNS-a priznaje da nije imao političke hrabrosti govoriti istinu niti o radijatorima. I nije ga sram to priznati i nije ga sram reći da je on „ bio među hrabrijima u Vladi“! A kakvi su onda bili drugi?