O ukupnosti hrvatskih zemalja

Mirko VIDOVIĆ

Akademik

U povodu haranja Avara na prostorima Dioklecijanovih 'Panonskih dijaceza' (od Noricuma do Illyricuma, od Jadrana do Dunava) basileios Iraklios (podrijetlom iz Kapadokije) izlozen 'tsunamiju' barbara koji su masovno grljali na Balkn, pretezno na Trakiju, a odatle se prelijevali u Illyricum, pa i u Dalmaciju, pozvo je Bielohorvate da mu pomognu da iz Dioklecijanovih 'Panonskih dijaceza' potisnu Avare, medju kojima je bio i veliki broj azijatkih Sklabenovi-a. Avari su tada okupirali Srijem Illlyricum i juzni dio Dalmacije. Bielohorvatski vojskvodja Porga ih je odatle protjerao vojnom silom, i nad tom Dijacezom uspostavio vojnu kontrolu poput u drgim diocezama Rimskog carstva, kako Istocnog tako i zapadnog - s 'ovu stranu' Alpa. Tako je, nad zatecenim domacim stanovnistvom, uspostavljena Kraljevina Hrvatska i Dalmacija' o kojoj je pisao s obiljem dokumentarnih dokaza i nas Trogirnin, Ivan Lucic ( u svojoj velebnoj knjizi 'Il Regno di Dalmazia et di Croazia')..

TERITORIJ zemalja nad kojima su Bielohorvati uspostavili svoju vojnu kotrolu, prema Konstantinu Porphyrogenetu bio je:

"Apo de ton Hrobaton ton elthonton en Delmatia diehtoristhe meros ti kai ekratesen to Illyrukon kai ten Pannonian" (porph. 'Adn.Imp., c..30).

Tocan prijevod: "Nakon sto su Hrvati pregazili Dalmaciju, osvojili su i zavladali krajevima Ilirikom i Panonijama'.

Dioklecijanove 'Panonske dijaceze' sastojale su se od: Dalmacije koja je pokrivala juzne prostore sve do Posavine, od Noricuma i dvije Panonije (prima i Secunda, odnosno Savia i Valeria).

Vazno je zapamtiti da je ondasnji pojam Dalmatia pokrivao i svu danasnju Bosnu i da je shvatljivo sto je centar Hrvatske Drzave bio na Duvanjskom polju, odnosno u Danasnjoj Bosni. Tu je najprije djelovao Hrvatski Drzavni Sabor, tu su se krunili nasi prvi kraljevi i, prema tome, bez Bosne nema cjelovite povijesne Hrvatske!

Tako je Bosna kao centar drzave Hrvatske s vise stoljetnim kontinuittom bila SRCE HRVATSKE, dok su okolne banovine oko tadasneje Dalmacije bile zapravo periferne zemlje koje su razni osvajaci otkidali, a domace vojskovodje vracale u ukupnost hrvatskih zemalja - a sve to u skoladu s Hrvatskim zavjetom iz doba pape Agatona!

Dakle, uz odobrenje, a kasnije i priznanje cara Istocnog Rimskog Carstva, Heraklija, Bielohorvati su uspostavili svoju vlast nad cijelom Dioklecijanovom Dijacezom - izmedju Dunava i Jadrana, od Alpi do Sar Planine i rijeke Vojuse.

Oko pedeset godina nakon toga, kad se je metez na tom popristu smirio, vodja Hrvata isao je Papi Agatonu na poklonstvo i dozivio PRIZNANJE HRVATSKE DRZAVE na tim prostorima, uz obvezu da ne ce mjenjati granice hrvatske drzave, i uz Papinu obvezu da priznaje Boga Hrvata kao domacem nazivu pravoga Boga kojemu ce se moliti da ih zastiti od raznih osvajaca i napasnika.

To priznanje Pape Agatona i obaveze koje su tu uglavljene, nisu nikada dovodjeni u pitanje, pak je, u to ime, i Papa Ivan X ponovio taj zavjet i utvrdio priznanje hrvatske drzave. To potvrdjivanje zavjeta 'na Grobu svetog Petra' ponavljano je u vise navrata, kako u vrijeme kralja Tomislava, tako i u doba kralja Zvonimira.