Mi ili oni

─ Ti si jako komična za jednu ženu ─ reče mi gospodin maherski upravljajući invalidskim kolicima.

Priča mi doživljaje prijateljica koja radi kao medicinsaka sestra u jednom domu za stare i nemoćne.

 

Još je nešto govorila ali ja je nisam čuo. Počeo sam pričati u sebi sam sa sobom.

─ Što smo mi Hrvati Bogu skrivili?

Počinjem vjerovati u onu kraljevu kletvu: "Vi Hrvati ne imali mira ubili ste kralja Zvonimira." U Daytonu dadoše (onakvu zemlju) Posavinu za kamenjar i vukojebinu. Drvar nije naš, on je Titov.

Ovo što se zadnji tjedan zbiva u domovini je sve ali ne normalno. Kako god okrenem opet čudom se načudit ne mogu.

Ja vam kažem. Da se na SRF-u nije vidjelo kako Predsjednik ili Bundesrat ljubi državni stijeg, odgovoran za to za pola sata bi letio napolje a novine bi vrištale o tome.

No, što kažu ljudi, krenimo redom; odmah nakon ceremonije na trgu sv. Marka netko je upitao Burduša kako je on to sve vidio:

─ Da, bilo je dobro i mislim da će nova Predsjednica surađivati s nama.

─ Surađivati s nama!? Kojim vama!? ─ rekoh na glas ─ Udruga pušača lule?!

Brzo se sabrah, ma pusti Burduša; star i senilan; bolje bi mu bilo da ide čuvati unučiće a ne da u sve gura svoj nos. Ni slutio nisam koliko je utjecaja u javnim medijima ostavila vladavina ona dva boljševika. Kod njih je Ivek još uvijek predsjednik. Sjećam se članaka i vijesti poslije Ivinog ustoličenja: "predsjednik s obitelji šetao cvijetnim trgom; predsjednik presložio knjige u svojoj biblioteci..."

 

Hoće li nova Predsjednica izbaciti Jozu mafiozu (Yugo Führera)?... Posvetiti ured... ? Ama ljudi! Presjednica može činiti u svom uredu što joj je volja, i nikog, ali nikog pitati za to.

 

Prije je bilo da ako si nesposoban za bilo što i kilav ideš u miliciju. Sada se promijenilo, ide se u novinare (valja se uhljebiti, pa kako god). A pojedini zgubidani, najviše u Večernjem Listu i na HRT1, digli i kuku i motiku na novu Predsjednicu. Oni jedno a narod s komentarima skroz drugo. Krepaje gamad. Žena nije ni zasjela u ured a već Crveni Kmeri prizivaju fenomen rulje i linča. Kako ono nekad pjevaše budaletina Čorba - "Kod hotela Granda skupila se banda."

 

Premijera više ne uzimam za ozbiljno. Cijelo vrijeme sam mislio da je to karakter ličnosti; ali sada sam siguran - radi se o bolesti. Što reći o čovjeku koji baulja okolo kao muha bez glave i kaže da ovo što je on napravio nema ni Njemačka. Kaže da se boji samo naroda jer narod je koji bira. Ejjj, Zoki a zar taj isti narod nije birao Predsjednicu? Ili su to bili Marsovci?!

Zatim pljuska! Predsjednica je (zamislite) predložila ostavku premijeru.

─ Napokon netko s mudima da tom primitivcu kaže što hrvatski narod misli.

─ Tražio si konkretan prijedlog, eto ti ga.

E, tad su počele padati maske. Kmeri su počeli pametovati i kmečati; doktor, profesoror, qurac palac,... ovaj, onaj. Predsjednica zna da ne može lolu smijeniti (nažalost), ali ona je samo "predložila", ne i "tražila".

Ako ja velim da je oblačno, to ne znači da pada kiša.

 

─ Zbilja! Zašto su žene manje smiješne od muškaraca? ─ reče, čini mi se, prijateljica.