Bolesna igra

***

 

IGRA POČINJE

 

Jednoga dana, kao grom iz vedrog neba, događa se nešto loše. Najednom počinješ biti ignoriran, duboko ponižen ili golub za odstrijel. Događa ti se to bez ikakvog bitnog razloga. Boli kao ubod noža u prse. Pokušavaš tu nevidljivu i nepoznatu pogrešku "očistiti" da bi tvoju lijepu i čistu sliku u očima tvoje Cluster B zadržao.

 

Nesvjesno počinješ misliti da je ovo početak nečeg drugog, tebi nepoznatog. Negdje u tvojoj dubini počinješ vjerovati da tvoja Cluster B nekoga ili nešto drugo počinje idealizirati. Na te misli nadovezuju se druge: "Ma to je samo mala vatra od slame i brzo će izgorjeti!" No, ubrzo ćeš saznati da sve ono što je Cluster B na tebi i u tebi vidjela, i time bila fascinirana počinje nestajati (k'o rukom odnešeno).

 

Svi (mislim na one normalne) smo mi doživjeli kratkotrajne i fascinantne trenutke izvan naše primarne veze. Za većinu, osoba s jasnim granicama, to prođe kao neki film, bez nekakvog ili ikakvod dejstva (i onda trči nazad). Misliš da i Cluster B doživljava isto tako? Doduše traje nešto duže, nego što želiš, ali bit će bolje!

 

***

 

TKO JE OVDJE LUD

 

Ipak, dijelovi tvoga sna se ruše. Počinješ, s tugom u očima, shvaćati da više nisi atraktivan i privlačan - počinje tvoje obezvrjeđenje (pad). Da, ti si obzvrijeđen; i želiš ponovno dobiti na značajnosti, ali nikad više nećeš biti idealiziran. Još uvijek ne možeš shvatiti, jer nije bilo razloga. Tu gubiš identitet (svoje "Ja"), za povratak ljubavi tvoje Cluster B. Vrijeme protječe između obezvrjeđenja i pada (gurnut si); i to je zajednička nit tebe i Cluster B, koja vas povezuje. Ona i dalje daje ona ista obećanja kao na početku, ali u očima joj vidiš nesigurnost, strah (često i laž. Laž najviše).

 

Toj osobi nedostaje unutarnji razvoj i ona nema svoje "Ja", i zato grabi za tvojim. I dok to radi i tako djeluje, sve se manje uklapaš u njenu "sliku". Po tebi su prosute prljave mrlje. Dolazi do deformiranja tvoje unutarnjosti do neizdržljivosti. Tako gubiš svoj prvobitni sjaj i čistoću. Prljav, isflekan si i kao takav se reflektiraš na nju. I namjesto da ti pobriše "mrlje", baca te u smeće. Cluster B treba čisto meso koje nema porok njene napaćene duše. No, njena laž u svezi tebe doseže mjerila patologije. Pitaš samoga sebe: "Tko je ovdje lud?"

 

Mrdaš glavom lijevo, desno i ne shvaćaš. Svatko od nas ima nekakve psihičke rane, ali mi to akceptiramo, ližemo i osjećamo se ugodno u nama samima. No, kroz neko vrijeme nosiš ovu vreću. Preuzimaš dio tereta da se Cluster B osjeća bolje. Ponovno i opet preuzimaš njenu kaotičnost i nemir. Teško je, ali počinješ raditi nešto što ne želiš. Počinješ biti omražen. Cluster B počinje u tebi vidjeti teret i gušiš je. I sve što si joj bliže ona te više mrzi. Postaješ stvar, objekt. Mrzovoljna i ljuta, ponižava te i ne bira pogrdne riječi (ti si najveće zlo u njenom životu). U očima joj vidiš bezgranični bijes. U opoćoj zbunjenosti bivaš traumatiziran, odbačen i padaš u sopstvenu provaliju. Samoga sebe ne vidiš više. Dokučuješ ultimativnu ironiju sudbine.

- Prošao si kroz mašinu za mljevenje mesa.

 

Zastat ćemo na ovome mjestu i pogledati: Tvoj mozak gubi sliku realiteta, tvoje ruke su svezane, u lancima si. Nemaš više snage. Tvoja Cluster B ima cjelokupnu moć u rukama i zna da si bespomoćan. Za nju je ovo velika pobjeda, hrana za dušu; a za tebe apsolutni poraz.

 

***

 

E MOJ KAPETANE

 

Ona u tebi vidi sablast, ponovno sjećenje na njenu stvarnu narav. Ostavlja te pored ceste, gdje možeš i umrijeti, i hitro odlazi novome, friškom objektu. Isti scenarij - drugi lik. To njeno otkupljene (odbacivanje tebe), je jedini spas za nju. Od ovoga časa o tebi misli i govori samo ono najgore (histrionske laži).

 

Počinje agonija -

 

          "Svake noći kad usneš,

           dolazi ti jedan čovjek iz groba.

           Nježno te pomiluje po kosi

           i glasom, koji tvome sliči, kaže:

           - Pakao je mačiji kašalj

           u odnosu na ovo što ti imaš.

           Svako jutro dok pereš zube pomoliš se Bogu:

           - Molim te pretvori me u jasen, iz mog dvorišta."

 

 

U ulozi gubitnika razmišljaš: što i kako dalje? Ponovno pronalaziš (dar prirode), svoje "Ja". Iako si sam - ti si društveno, ljudsko biće i Bog ti je dao zdrav razum, dušu i osjećaj pripadnosti. Ponovno stvaraš nove mostove, gradiš nove ceste, ideš na posao, kupovinu, tečaj plesa. Želiš opet biti integriran, želiš među ljude. Počinješ ozdravljati. No, zalječenje od uboda nožem može biti skliska staza. Iako svjestan težiš ka ozdravljenju duše, vrata za Cluster B nisi zatvorio do kraja.

 

Cluster B sluti, zamjećuje tvoju novu energiju i pruža svoje pipke prema tebi. U histrionskom ludilu nudi sve. Velim sve! Prihvaćaš njenu "ponudu". I opet doživljvaš tugu i bol. Tvoju, teškom mukom, skupljenu energiju ona ispija kao eliksir, u jednom gutljaju. Opet, ostavljen, ponižen i nedoklan ležiš pored ceste. Moraš opet sve nanovo.

  

          "I gdje si ti pristao?

          Grad što je u daljini blistao, u tren oka uništen, pretvoren u ništa.

          U smrdljivim barovima, s ocvalim ženama - sanjanim anđelima,

          ispijaš tugu.

          Ožiljci i nalet sjećanja. Spomen na flotu i sutone pijane.

          Potopljena je tvoja komanda, uništen je tvoj brod,

          Pobijena je tvoja posada, nesreteni kapetane."

 

Ovaj ritual (ostavljanje-vraćanje), ponavlja se nekoliko puta. Svaki put kraće traje i hvala Bogu, manje je bolan. Počinješ učiti; kako se obraniti od poremećenog razbojnika.

 

I na kraju ostaje ti posljednje "čišćenje" samoga sebe. Prekidaš tu bolesnu igru. Provalija između obezvrjeđenja, od strane Cluster B, i odluka, zauvijek zatvoriti vrata, događa se u onom času kada shvatiš da nema više natrag. Tu nema više ni prijateljstva, niti neprijateljstva.

 

 

- Tu nema više ničega i ništa - samo sjećanje na ne tako davnu podlost.