Malo sa sela

KUPOVANJE ZEMLJE

        Na jednom ručku bi dosta uzvanika, pa bi dosta govora i govornika. Najljepše od sviju je govorio stari knez. Tu titulu ima on u selu zbog dugogodišnjeg bivšeg kneštva. Ima neobično lijep stil, bujnu rječitost, zgodno birane izraze i čist na­rodni jezik. Najobičniju, najsuhoparniju stvar pripovjedi tako zgodno da izađe lijepa, zanimljiva pričica. U razgovoru je došao i na kupovinu bivšeg begovskog zemljišta, što je pred nekoliko godina ovdje ovršena.

- Pročujemo mi - veli - prodaje se zemlja u Potopu. Ustaše ljudi odmah na kupovinu. Zovu i mene. Mislio sam se dugo. Dao Bog, imam pet 'ćeri. Tri već na udaju, a i druge dvi sustižu. Računam ja: Ako kupim pedeset dunuma zemlje, to za moju djecu nije Bog zna šta, a ja ću ostat bez svoga življenja. Otiće imetak. Računam ja, računam i proračunam: Neću! Izjavim ljudima da neću. Moji, pak, suseljani pokupovaše - ko dvajest, ko trijest, ko četerest i pedeset dunuma. Ostaše ljudi bez imetka. Ja krenem drukčije: dio imetka za moje pristojno življenje obilježim - u to neću dirati. Drugo: udarim na moje 'ćeri ruho i dukate! Gle, go­dina, tri, pet - udam ja svih pet mojih 'ćeri lako, daje svaka našla po pedeset dunuma zemlje, što baš može pasti kao dio njenom čovjeku i njoj. Tako moje 'ćeri imadu danas ukupno dvije stotine pedeset dunuma zemlje i opet ja osto u pristojnom stanju.

Klimanjem glave, odavali su mu prisutni priznanje da mu je račun bio dobro smišljen.

      DJECA


 


      Bosansko selo ne zna za kojekakve teorije, fiškaluke i ljudska nadmudrivanja o populaciji, depopula­ciji, natalitetu, denatalitetu, bijeloj kugi itd. Ali selo ima svoj račun i svoju riječ o djeci. Slabe gospodarske prilike ulijevaju nekima strah i brigu kako će djecu othraniti i okućiti. Tako se strašljivo i bojažljivo izrazio i jedan gost na ručku kod B. B. Meni je bilo nezgodno i neugodno miješati se u to. Ali mu jedan njegov sudrug na to odgovori:

- Eto vidiš, ja o tome drukčije mislim. Ja ne znam što bi čo­vjeku djeca bila teška? Što se ti bojiš za djecu? Ja bih ih smio stotinu imati. Nemaš ti, bolan, sa djecom tako tereta kako ti to misliš. Ti imaš samo nešto truda dok pridigneš prvo dijete, a ono onda radi i hrani ono drugo. Kad i drugo odraste, onda oboje hrane treće, zatim sve troje četvrto itd. Oni sami sebe i hrane i žene i udavaju, i sve. Ti imaš samo da se Bogu moliš i kućom upravljaš. Što god je više djece, ti si veći gazda. Ja ih se, kažem ti, ne bih stotine bojao!

- Ama, Jozo - opet će onaj prvi - promisli na svršetak - kud bi ti okrenuo tu stotinu djece?

- E, kud bi ih okrenuo? Nećeš ti to sve u jedan dan okrećati; dok rodiš osamdeseto, devedeseto ili stoto dijete, znači - živjet ćeš osamdeset, devedeset i sto godina; pa, zar ti, po Bogu brate, nisi u stanju u osamdeset, devedeset i sto godina smisliti kud ćeš sa svojim djetetom?!

Neki se na ovo nasmijaše, neki mu odobravahu, neki začuđeno gledahu, ali mu nitko ne reče što protivna.

 fiškaluk (lat.) - mudrijaštvo, prepredenjaštvo, dovitljivost.

 ............................................

 Fra Juro Vuletić - Glasnik sv. Ante, God. XXXrv., br. 7-8., srpanj-kolovoz 1939., str. 231-233.

 

PV

Studeni 2009.