Četvrta Božja zapovijed

"Djeco, gledajte u zelenilo! U zelenilu se oči odmaraju!" "Djeco, duboooko udišite! Morski zrak sadrži raspršenu morsku sol. U morskoj soli, da znate, ima joda. Tko udiše jod, neće imat gušu!" "Dječice! Sada duboko dišite! Šumski zrak potpuno je čist!" "Djeco! Ne dišite! Blizu smo bolnice! Svuda okolo lete opasne klice!"

Sve ove naredbe pratili su pokreti ruku, nosa i obrva naše odgajateljice. Mi, poslušnici, slijedili smo je zdušno. Kako tada, tako i sada — pedeset godina poslije: širom otvorenih očiju gledamo u zelenilo, duboko dišenio u šumi i, kada je po život opasno, ne dišemo.

Tanjuri naši i danas su kao polizani. "Jazuk je bacat hranu!" Nitko od nas ne spušta na stol kruh poleđuške; uvijek ga stavljamo potrbuške. "Kruh je svetinja!" Iako šećera ima u izobilju, šećerimo umjereno. Od druge žlice odustajemo. Jer pamtimo: "Ne prosipaj šećer! Daleko je šećerova kuća!"

 

***

"Tko ne sluša oca i mater, taj nikada neće biti sretan!"

"Tko ne govori istinu, izrast će mu rep!"

"Tko laže, taj i krade!"

"Tko ružno govori mami svojoj, neće imati napretka četrdeset dana!"

I, poslije svega:

"Nema većih prijatelja od roditelja! Poštuj oca i majku da ti na zemlji i na nebu bude dobro!"

 

Ne znam kako danas odgajaju djecu. Nas su odgajala dva naraštaja: oba su tražila poslušnost, poslušnost i poslušnost! Djeca koja ne slušaju,vjerovali smo, osuđena su na propast. A kako ne bismo vjerovali kad su se u tom pogledu slagali i roditelji vjernici i nevjernici. Oni koji su znali i oni koji nisu znali za četvrtu Božju zapovijed. Ponekad mi se činilo da su u zavjeri protiv rođene djece, a da je četvrta Božja zapovijed — po svemu sudeći - običan falsifikat.