Hrvatski ban
Mirko VIDOVIC
Akademik
Sveukupna povijest hrvatske nacije (ne samo povijest domacih ili stranih dinastija) kao neosvajackog s dugom jednobozackom tradicijom, u optici Marxovog prezira prema povijesnoj proslosti uopce, sazima se u (samo)izrugivanjuu Layosa Kossutha koji nije mogao 'naci na geografskoj karti Hrvatsku' dok mu to sabljom nije (do)kazao Ban Jelacic – na domak Stolnom Biogradu - na obali Blatnog jezera! Hrvatski narod je, zbog svoje privrzenosti uzvisenom smislu sebe u ukupnosti domovina uspio ocuvati svoj jezik kao nase najvece bogatstvo jer ono u sebi sadrzi duh sveukupne nase povijesti.
U tom duhu sredisnji pojam je zivot kao glavni izdanak obitelji od koje se satoje svi dijelovi nase sjedilacke nacije u koju su se - u dugom nizu stoljeca - dogadjale prinove: udaje i zenidbe i u smislu odlaska u druge kuce i u smislu dolaska ka nama inorodaca, a da se nikad nije prekinuo dragociujeni lanac jezika sjedilackog pucanstva. Jezik je osnovica na kojoj je utkivano sve sto predstavlja tkanicu nase povijesnice.
Hrvatskoj je, nakon Napoleonove demonstracije lomljivosti Habsburske imperije, bio potreban jedan dobro formatiran mozak, cjelovita licnost kakav je bio grof Janko Draskovic, autor formule o podizanju Hrvatske iz pepela i tamnice - « Disertacije », iz koje je proizisao Ilirski pokret. U tu formulu uracunati su svi vazniji faktori narodnogf budjenja u stvarnosti i svijesti o svojoj postojanosti urodjenickog pucanstva na svom tlu, u kontinuitetu svoje povijesti i svog izuzetno bogatog jezika.
- Grof Janko Draskovic, autor 'Disertacije'
Uza sve velike povijesne nasrtaje i otimanja velikih sila o nas teritorij, naseg covjeka nitko nije uspio iskorijeniti ni deportacijama ni velikim vojnim invazijama. No, kad je Madzarima palo na pamet da u nama ubiju nas duh, nasilnim naturanjem svog jezika hrvatskoj naciji na onim prostorima na kojima se je nasao, posebno u devetnetsom stoljecu 'ostatak ostataka drevnog hrvatskog kraljevstva', prestali su svi viteski odnosi sa strancima, a posebno madzarskim napastima. Cini se da je to bio smisljeni manevar Beckog dvora kako bi Zagreb zatrazio jace veze s Habsburzima radi relativne zastite od Madzara. K tome, nas Istranin, Zvane Crnja zapisao u svojoj kjnizi slijedece:
"Ovo deklarativno pristajanje uz Austriju bilo je uvjetovano i potrebom samoobrane pred Madzarima, koji su, bas u revolucionarnom metezu 1848. postali za Hrvate kud i kamo opasniji nego prije". Zvane Crnja dodaje:
"Na dan 25 marta 1848 Ljudevit gaj i Ivan Kukuljvic sazvali su u Zagrebu, u Narodnom domu, veliku skupstinu narodnjaka... Tada su, u 30 tocaka, prihvacena "Zahtievanja naroda" i izabran je 'velicansteni odbor' od 400 ljudi koji ce te zahtjeve odnijeti u Bec, da ih kralj potvrdi... Na prvom mjestu, skupstina je aklamacijom izabrala krajiskog pukovnika baruna Josipa Jelacica-Buzimskog (1801 - 1859) za - hrvatskog bana..." (v. Zvane Crnja: "Kulturna historija Hrvatske", izd. Epoha, Zgb, 1964.).
- Ljudevit Gaj, ucenik Janka Draskovica i vodja 'Ilirskog pokreta'
Plemeniti rod Jelacica je nedvojbeno podrijetlom iz Bosne , tocnije s plemenstine na kojoj se i danas moze vidjeti uruseni, ali dosta dobro ocuvani, grad Jelec. U vrijeme Tvrtka I. Stanoje Jelacic je poveo u boj na Kosovu bosansku vojsku. Kad je glavna snaga obrambene savezne vojske, srbijanska vojska porazena, Jelacic je povukao ostatak svojih trupa nazad u Bosnu. Nakon toga kralj Tvrtko I. Je imenovao Stanoja Jelacica svojim covjekom za vanjske poslove. Svojim ugledom nepobijdjenog ratnika, Stanoje je za Tvrtkovu Bosnu dobio gradove Split i Trogir i tako osnazio nazocnost bosanske drzave na obalama Srednjeg Jadrana.
Cetvrta tocka "Zahtievanja naroda" glasi: 'Zahtievamo nasu narodnu nezavisnost"! Nakon uspjesno zavrsenog habsburskog manevra, kad je Jelacic prihvacen po zelji "Zahtievanja naroda", i kad se je Habsburska monarhija nasla u kaosu ustanaka ciji smisao je bio - afirmacija nacionalnih drzava po volji naroda, a ne rusenje svih drzava da bi se stvorilo globalno svjetsko carstvo, kako je to, iste te godine, predvidio 'Komunisticki manifest', na madzarski udar na Bec, uslijedio je i hrvatski udar na Budimpestu. Iz potpuno istih razloga - oduprijeti se madzarskom hegemonizmu, bolje je ocuvati carstvo slobodnih. U tom trokutu, naravno, becki i zagrebacki vektori su bili konvergentni na osionost madzarskih pretenzija da posve asimiliraju i madzariziraju Hrvatsku.
U sprovodjenju svoje unutrasnje politike, ban Jelacic je takodjer bio u opreci s duhom i slovom 'Komunistickog manifesta'. Njegov glasoviti "Proglas o ukidanju kmetstva" u Hrvatskoj bio je posve suprottan marksistickoj kolektivizaciji i proleterskom internacionalizmu. Shvatljiva je i osvetnicka srdzba koju je svojim potezima ban Jelacic izazvao i Marxa i Engelsa kojis u ga, i u Europi i u USA ostro napali i zbog 'drskosti' da osamostali socijaliziranu Hrvatsku, prorokovali hrvatskom narodu 'nestanak s kugle zemaljske'. Karl Marx su bili maksimalni imperijalisti - oni su sve imperije htjeli stopiti u jedan - proleterski internacionalizam.
- Hrvatski ban Josip Jelacic, povijesni obnovitelj Drzave Hrvatske
O tome vrijedi citirati i dva navoda iz kaoticno zbaguljane Tudjmanove knjige "Nacionalno pitanje u suvremenoj Evropi". Prvi citat: » Iz te teoretske postavke proizlazi dalekosezan zakljucak, da ozivotvorenje krajnjih ciljeva socijalizma ima za imperativ ukidanje svih nacija i satvaranje jednog, jedinstvenog, sovjetskog ili socijalistickog naroda, kako u Sovjetskom savezu, tako i u zajednici socijalistickih zemalja, a razumije se i u cijeloj Evropi, pa i u cijelome svijetu" (v. n.d., s.249). Vrazji Franja...
No tu Tudjmanovu tvrdnju tesko je povezati logicno sa slijedecom Tudjmanovom tvrdnjom, u istoj knjizi: "Najprije je (nekad) glavni hrvatski pobornik ujedinjenja i jedan od tvoraca juznoslavenske
zajednice, Dr- Ante Trumbic - otjeran medju crno-zute frankovce; onda su cijela HSS i katolicka crkva poistovijecene s NDH, s fasizmom i ustastvom, a sada smo dosli dotle da je cijeli 'preporodni' i 'masovni' socijalisticki i opcenarodni pokret, pod komunistickim vodstvom SR Hrvatske, isto tako izjednacen s porazenim snagama u ratu i u revoluciji, i jos odredjenije i dublje ne samo s ideologijom ustastva, nego i neofasizma" (str. 392). To pas s maslom ne bi pojeo...
Ova Tudjmanova misao definira njegovu viziju Republike Hrvatske i shvatljovo je sto je, uoci referenduma od 19.05.1991 trazio od hrvatske nacije da ne glasa za hrvatsku drzavnu nezavisnost, nego li za - konfederalne odnose unutar Hrvatske. Ta vizija je odgovarala slovu i dugu "Protokola o suradnji" sklopljenog 1966 izmedju Beograda i Vatikana, koji izricito osudjuje tendencije borbe za hrvatsko drzavno osamostaljenje. Stoga je Kardinal Kugaric, jos pocetkom 1990 pruzio ruku pomocnicu - Franji Tudjmanu.
No, kako glasi latinska uzrecica "Vox populi - vox dei", hrvatski narod je slusao samo svoju savjest i zahvaljujuci tome sto ga je Bog nadahnui da pametno odluci, Hrvatska je postala - po logici zahtievanja naroda - nezavisna hrvatska drzava. Aleluja!
No, ni dan danas se nisu poklonili odluci volje hrvatskog naroda pripadnice marksisticke religije, po kojoj je pisao: Ima da ih nema! Jer: Oni su krivi sto su zivi. N.B. Kad je, nakon osude u Zagrebu na
dugogodisnju robiju, dosao k nama u Staru Gradisku Zlatko Tomicic, na prvoj nedjeljnoj setnji nasli smo se 'na krugu' da ucinimo zajedno nekoliko 'djirova'. Tom prilikom Zlatko mi rece: 'Znas, kolega, da su me od hapsenja do dovodjenja u logor udbaksi agenti stalno podvrgavali pranju mozga i trazili da priznam da sam ustasa. Na kraju su me uvjerili u nesto sto ce ostati trajni rezultat njihovog uvjeravanje: ako je biti ustasa ovo sto sam ja, onda - je to dokaz iskrenosti, domoljublja i sveudilj - dobra stvar".
U smislu navedenog Tomiciceva misljenja, moze se 'sine ira et studio' reci slijedece: Ono sto je u Hrvatskoj na teoretskom planu bio grof Janko Draskovic, a na praktickom planu pak Ban Jelacic, to su u Italiji, nakon njih!, bili - Giuseppe Mazzini i Giuseppe Garibaldi. Ti vizionari su udarili temelje novoj nacionalnoj Italiji, neovisnoj zemlji u svojim povijesnim i nacionalnim granicama. Kasniji Musolinijv pokusaj da obnovi imperiju je bila povijesna izdaja nacionalizma Mazzinija garibaldista uopce.
Razlika medju Garibaldijem i Mussolinijem je ogromna: Garibaldi je bio nacionalist, a Mussolini pak - imperijalist. Prototip odnosa izmedju nacionalizma i imperijalizma je odnos izmedju Svicarske konfederacije i Svetog rimskog carstva. Da nije imperijalista, ne bi bilo ni nacionalista. Sapienti sat!
Italija je imala svoj poseban komunzam osjencen katolicizmom, zahvaljujuci Gramsciju, koji je znao da je nemoguce izbrisati iz mentalteta talijanskog covjeka duboke krscanske korjena. Hrvatska je takodjer imala svoj specificni komunizam u osobi Andrije Hebranga koji je - po uzoru na posjecene hrvatske knezove Zrinskog i Frankopana - radje stavio glavu na panj, nego da se odrekne ocuvanja povijesno kratkotrajne vizije ukupnosti hrvatskih povijesnih i etnickih granica - 'sve do Zemuna? - kako je to iznio na javnost Djilas koncem osamdesetih godina proslog stoljeca u beogradskom tisku (v. 'Duga', Bgd.,29.09.1989, s.37), da bi opravdao svoje petljanije na temelju kojih je, dne 30.09.1943 Andrija Hebrang - istinski vodja hrvatskih antifasista - bacen u komunisticki zapecak 'Glavnjace', da bi nestao bez traga.
Buduci da je Tito bio saveznik cetnickog vodje Draze Mihajlovica i da su njih dva sporazumno dijelili Bosnu, pitanje tko je fasit a tko njegov kolaborator ovdje se i ne postavlja jer je odnos sasvim jasan!
Nije se tesko sjetiti da je postojalo otvoreno koketiranje sa srodnoscu filozofije Jean-Paul Sartzre-a i Miroslava krleze - o cemu je namrcio cak i jednu knjizicu njihov ucenik Predrag Matvejevic. Njih je zanosila ideja - srecom i zahvaljujuci generalu de Gaull-eu - godina 1968, obratna marksistickoj logici 'proleterskog internacionalizma', 'svjetske revolucije' i - razbijanja sveucilista u kojima se sve ne naucava sukladno ideologiji marksistickih klasika 'u duhu mladog Marxa', kako su to to tvrdili jugoslovenski 'praxisovci'.
Autenticna ideja zajednistva domovina najprije je shvacena i obrazlozena u Hrvatskoj! Tu ideju potrebe 'utemeljenja jednog zajednickog organizma koordinacije nacija europske zajednice' prvi je strucno obrazlozio pariski ucenik Stjepan Radic u svojoj knjizi "Zivo hrvatsko pravo na Bosnu i Hercegovinu" (Zgb. 1908), a koju je potisao kao zastupnik u Hrvatskom drzavnom Saboru.
Kad je, 1968., marksisticka mafija udarila na zapadna sveucilista, posebno na Sorbonne u Parizu, kad na ulicama francuskih gradova doslo do podizanja barikada i otvorenog rusenja ustavno-pravnog poretka, na De Gaulle-ov poziv da ljubitelji demokracije izidju na ulice u svim francuskim gradovima - u samom Parizu na ulicama se je nasao jedan milijun demonstranata s trobojnicama.
Slicno se je dogodilo i u Lyonu gdje sam tada zavrsavao svoje studije na 'Faculté des sciences et lettres'. Madju gaullistima u prvom redu, naslo smo se - licem u lice - s komunistickim rusiteljima na sastavnici Place Bellecour i Rue de la Barre. Grupa komunista su udarili na nase celo i oteli nam jednu trobojnici i poceli je cupati. bacio sam se sam medju njih i preoteo im taj barjak. Vratio se medju gaulloiste i htio je dati vlasniku - jednom starom gospodinu s tri odlikovanja na reveru, on mi uzvrati: 'Ne mladicu, sad je to tvoj trofej!' O bitci za tu zastavu pisao je i glavnini francuski dnevnik 'Le Monde'.
Ideje naseg nacionalnog vizionara buducnosti, grofa Janka Draskovica su jos uvijek potka na kojoj i nas narastaj nastavlja tkanje nase povijesti koja je presla fazu utemeljenja drzavsne nezavisnosti (po volji 'Zahtievanja naroda'), ali ne i Draskovicevu i Jelacicevu viziju ocjelovljenja naseg povijesnog i etnickog teritorija.
Jelacic je, u Hrvatskoj vojsci, formirao posebne ustaske jedinice sastavljene od dobrovoljaca. Dvije takve jedinice bile su formirane od dobrovoljaca Bosnjaka. Oni su ratovali u uniformi otomanskih vojnika. Krajiski beg Mehmed Basic darovao je banu Jelacicu cistokrvnog arapskog zdrijepca, kojeg je ban nazvao 'Arapin' i s njime isao i na Madzare i u obranu Beca i u svoje svatove. Spomenik banu Jelacicu, prema tome, prikazuje jednog 'Bosanca na konju'. Vjrojatno je na to mislio mladi Ivan Mestrovic kad je radio svoj prvi poznati kip – 'Bosanac na konju'.
Svaki Hrvat ce lako dati odgovor na pitanje: Tko je u nase vrijeme reaktualizirao ideje: Nezavisnosti; 'Za dom - spremni!'; Bog i Hrvati; Ustani Bane! Domobranstva - sve u duhu nase narodne temeljne postavke: Tudje ne cemo, svoje ne damo?
Kad se uzme u perspektivi povijesti, izvan konteksta proljeva jakih osjecaja koja maskiraju glupost i neznanje, onda ispada jasno kao dan: proslava Dana hrvatskih brabitelja u Zagrebu je uprilicen oko spomenika velikom banu Josipu Jelacicu - Buzimskom. Oni koji su zazivali Bana da ustane, dozivjeli su da se je ban odista ustao i sve nas postavio na noge - da uspravno i dostojnstveno pjevamo na sav glas na svom prekrasnom jeziku u kojem zivi 'stare slave Djedovina'.
Udar na Staljingrad bio je udar jednog imperijalizma na nadrugi imperijalizam. Kad je Staljin - uoci Yalte, ponudio Anti Pavelicu da ce priznati NDH (po dogovoru s Churchilom iz listopada 1944 – fifty-fifty), pod uvjetom da dopusti marsalu Tolbuhinu da nesmetano prodje sa svojim divizijama preko Hrvatske na Ljubljanska vrata, autor djela 'Strahote zabluda' je to kategoricki odbio. Uslijedila je Bitka kod Batine skele, ali – Dunav nisu pregazili.
Dr Pavelic je znao da bi njegov pristanak da Crvena Armija nesmetano prodre u Italiju i pocini nepopravljivo. Da Pavelic nije rekao Staljinu Ne!, sva Europa bi se ponovno nasla u krvi i tko zna da li bismo mi danas bili tu da ponosno slavimo branitelje hrvatske drzavne nezavosnosti. No, kad su horde Mesicevih barbara pod znakom crvene zvijezde petokrake udarile na Vukovar - onda ni Zapad nije zaboravio Pogavnikovo Ne! dao nam je potrebnu pomoc. I ineternacionalizam se je
slomio na nacionalnoj svijesti. Europa sad moze nastaviti svoju izgradju
Pod novim spomenikom nije bilo potrebno ustalima ponavljati Za dom - spremni. To je svaki od nas intenzivno osjecao. A pobjeda domovine nad renegatima, pobjeda sveopceg bratstva nad ideoloskim i osvajackim fanatizmom bilokoje iskljucive noje - pod trobojnicom i sahovnicom - bio je prvi u nisu Trijumf Bana Jelacica. Koji visoko stoji i svojom sabljom inkarnira volju branitelja da ostanemo nezavisni - po odluci hrvatske nacije, bili smo i ostali Spremni !
Nitko nas nikada ne ce prisiliti da pristanemo na krivotvorenje svoje povijesti i da se odricemo istine o nasoj obrambenoj vojnoj strategiji.
Viziju 'Iliraca' nadgradio je, pocetkom dvadesetog stoljeca pariski ucenik politickih znanosti, Stjepan Radic. U svojoj brosuri 'Zivo hrvatsko pravo na Bosnu i Hercegovinu', Radic je bio (jos 1908!) prvi poznati politolog koji je izisao s idejom formiranja jednog jedinstvenog organa za koordinaciju poslova Europske Zajednice. To je otprilike ono sto danas nazivamo Europskom komisijom.
Skraceni proces vizije hrvatskih politologa, konceptora i stratega je ovo sto smo ostvarili u zadnjih dvadesetak godine sastoji se u postavci: Nezavisnost putem samoodredjenja, ulazak i NATO Savez i pristup Europskoj uniji. Nitko nam ne moze reci da smo ucinili nesto sto u nasoj vlastitoj politickoj povijesti nema korjena.
Hrvatska se je na svom panju obnovila, razrasla i – slobodom procvjetala.