Posavski Zmaj - U Čardaku

Raskošne i ušorene kuće uz cestu, prolazniku su odavale činjenicu da Kornica nije zaostajala za ostalim selima. Po bogatstvu bi se moglo reći da je prednjačila.

U zapovjedništvu sela zatekoše satnika Šilju. Stotinjak boraca organiziralo se u četiri voda i na smjene čuvali selo s dviju strana, od srpskih sela. S treće strane, odakle bi također mogli upasti četnici, minirali su šumu nagaznim i odskočnim minama. U Osijeku su kupili cijeli šleper mina, a miner ih je Branko uz dobre honorare postavio. Zmaju se učinilo da je sve u najboljem redu. Svi rade svoje poslove, osim partijske četveročlane ćelije koja neće pod HDZ-ovu upravu. Šuruju sa Srbima, šire dezinformacije i potiču borce na neposlušnost.

-   Zašto se satnice ne obračunate s njima? - upita Zmaj zapovjednika Šilju.

-   Ne mogu to učiniti ja, niti bilo tko iz sela. Svi smo rođaci, prijatelji, kumovi... Kad bi to mogao netko...?

-   Dobro, dobro satniče. Ja ću to napraviti.

Zmaj postavi pokretnu rampu i zapovijedi da nitko bez satnikova i njegova znanja ne može izići iz sela. Uz rampu postaviše Pericu kojega u selu nitko nije poznavao. Plan nije bio ni usuglašen kad se pred rampom pojavi neka sku­pina i poče urlati:

- Što je ovo? 'Ko to zatvara selo? Zovite nam malog Šilju, dok ga nismo počeli mi tražiti!

Umjesto da se iz zapovjedništva pojavi, mali mršavi Šiljo, pojavio se stranac krupnih dimenzija. Primjetno su se izne­nadili. Prišao im je sporim, čvrstim korakom. Došao nepri­stojno blizu njih kako bi ih svojom visinom nadvisio. Tada ih je fiksirao očima, jednoga po jednoga i još dugo šutio. Oni su se zgledali, uvlačili glave u ramena, lomili prste, čekali...

-  Vi ste ti neposlušnici!

-  Ne, nismo to mi. Mi smo ovaj...

-  Gdje ste pošli?

-  Idemo u Čardak, pa ćemo s njima...

Debeljko povuče za rukav glasnogovornika ove skupi­ne i on zašuti.

-  Nastavite pa ćete s njima...

-  Dogovorena je nogometna utakmica sa Srbima u Skugriću, ispečena je pečenica, a bit će riječi i o međusobnom ne napadanju, pa smo pošli i mi za naše selo...

-  Tko je vas ovlastio da u ime sela pregovarate? To ste do sada i mogli, ali sada više ne. Parkirajte automobil u dvorište zapovjedništva! Mamuza, donesi ovoj gospodi:kramp, štihaču, motiku, vile i sjekiru. Oni će ovdje na ulazu u selo, gdje se spajaju glavni i sporedni put, napraviti škol­ski primjer bunkera. Je l' jasno?

-  Hoćemo., ali...

-  Nisam vas pitao hoćete li, nego je li vam jasna zapovjed? Koji podigne glavu ...

Ozbiljno su shvatili prijetnju i prihvatili se posla. Na samome rubu asfaltirane ceste, punom ostruga i kamenja, četvorica seoskih silnika kopala su rov u novim svečanim odijelima. Zmaj je sjedio desetak metara dalje u fotelji i pio limunadu, dok se otkočeni škorpion sunčao pokraj njega na pletenom stoliću. Sve su to gledali iz zapovjedništva i nisu vjerovali svojim očima. Nisu oni ni čuli što im je sve rekao, ali su zamijetili da je on malo govorio. U čudu su se pitali: "Kako mu je tako brzo uspjelo ukrotiti ove seoske barabe?" Dvojica njih bili su policajci i godinama tukli Hrva­te, kako bi pred Srbima dokazali svoju poslušnost, a sada tu ponizno šute i rade. Kada su se u jednom trenutku kopači zamorili i počeli pogledavati i došaptavati, presjekao ih je oštri glas:

- Ni riječi! Nastavi s radom!

   Bili su već ogulili cipele, pokidali odijela, izgrebali ruke i lice. Iz žuljeva i ogrebotina išla je krv, a pomiješana sa znojem na sebe je lijepila prašinu. Za kratko vrijeme svi su izgledali kao rudari. Radili su "kao crnci" u strahu, kao što nikada u svome životu još nisu bili. Očistili su teren od šiblja, trnja i ostruga, zatim u tvrdoj zemlji iskopali jamu do ramena. Nasjekli su i složili hrastove trupce oko rova i iznad njega. Prekrili su ga najlonom, zatim zemljom i maskirali trnjem. Puškarnice su okrenuli prema ulazu u selo i prema poljima, a ulaz u bunker bio je na suprotnoj strani. Ulazeći u selo on se nije mogao ni zamijetiti. Na istom mjestu bio je onaj isti splet šiblja i ostruga. Iako nikada nisu pravili bunker, ovaj je zaista mogao poslužiti kao uzor svima ostalima koji ni nakon dva mjeseca pripreme obrane sela nisu bili isko­pani.