Vino

Mile STOJIĆ


U biblijskoj predaji vino je, prije svega, znamen radosti (Psalmi 104, 15; Pro­povjednik 9,7) i, općenito, simbol svih darova što ih Bog daje ljudima. U sta­roj Grčkoj ono je bilo nadomjestak za Dionizovu krv i kao takvo predstavlja­lo je napitak besmrtnosti. U indijskoj predaji vino je simbol spoznaje, a u isla­mu, iako je njegova konzumacija zabranjena, vino predstavlja ljubav, žarku že­lju, duhovno pijanstvo. U Rječniku simbola J. Chevaliera i A. Gherbranta na­vodi se sufijska rasprava Mahmuda Eabestarija u kojoj ovaj islamski mistik kaže da su vino, baklja i ljepota Božje epifanije: »Pij velikim gutljajima«, ka­že Eabestari, »vino poništenja. Pij vino jer je pehar lice prijatelja«. Perzijski pjesnik Omer Hajjam, pak, ne može shvatiti zbog čega ljudi prodaju vino kad se »ništa bolje od vina kupiti ne može«.


U kršćanstvu vino dobija karakter transsupstancijalne tvari. Na Poslje­dnjoj večeri Isus, govoreći: »Ovo je krv moja, krv saveza« (Mk 14,24), vino uvodi kao živodajni simbol ljudskoga spasenja.

Ovaj najrašireniji i najomiljeniji napitak dobiva se potpunim ili djelomi­čnim vrenjem soka vinove loze (vitis vinifera), a u našim krajevima proizvo­dili su ga još Iliri, Tračani i Kelti. Prema boji vina mogu biti bijela, ružičas­ta i crvena, mada Hrvati ovo posljednje najčešće zovu »crno«. Zbog njegove blagorodnosti i plemenitosti, kao i zbog raširene upotrebe, neke europske ze­mlje vino ne tretiraju kao alkoholno piće, već kao prehrambenu namirnicu. Vino je piće druženja, pjesme, razgovora. Naš narod kaže: vino pjeva. Ili: u vinu je istina.

Smatra se da je vino glavni medij pjesnika i ljubavnika. Baudelaire je te­žio k ekstazama i klicao: opijajmo se ljubavlju, vinom ili poezijom! Otud uo­bičajene metafore: vino sjećanja, vino zaborava. Vino mladosti. Vino juga. Ujević spominje vino uspomena, a poznata kancona pjeva o gorkom vinu (vino amaro). Irfan Horozović pripovijeda o vinu mrtvih gradova. Petar Skok bi­lježi da naši ljudi vinu često tepaju (vince) ali ga i grde (vinušina).

Vrijeme Adventa i Silvestrova razdoblje je masovne konzumacije vina, mo­glo bi se reći - pravih bakhusovskih svečanosti. I u času dok slažem ove retke iz susjedne krčme u zagrebačkom naselju Špansko odzvanja gromoglasna pje­sma: Haj-ca-vinca-ca-vinca rumena! Drugi je dan Božića i ja, evo, spuštam zavjesu na ovaj jezični prozorčić, radosno otvaram bocu Buntićeve žilavke i nazdravljam svima vama koji ste imali dobrote i strpljenja čitati ova moja na­klapanja o vinu na kraju još jedne žedne godine. Živjeli!

Studeni 2012.