Na obzoru je vladavina zdrava razuma

Uz ironiju povijesti koja se ne da zaboravu, citirajmo onu Stjepana Radića: 'U radiše mnogo biše, u stedište jos i više'.

Trocki u svojim memoarima 'Moj život', s mržnjom govori o Stjepanu Radiću, i to iz dva razloga: zbog toga sto je menjševička politika planirala potpun nestanak privatnog obrta i na selu i u gradu, a Radić je od Lenjinove supruge dobio duznost predvodnika 'Zelene internacionale', odnosno sela i seljaštva, što je i Staljin potvrdio...

Svjedoci smo dubinskih mutacija svjetske privrede: radnistvo se masovno baca u besposlicu, a seljaštvo se poziva, stimulira novčano i znanstvenici ga pomažu da što bi se i što bolje proizvodi, jer kad ima kruha, na sve drugo se može čekati.

Kod nas su oni suludi slavo-marksisti odmah iza rata išli u nasilnu kolektivizaciju. Da bi prisilili bogatije seljake da udju u kolhoze, nametnuli su nepodnošljive dadžbine (otkup) u naturi i u novcu. Toliko je selo nastradalo da je vladala velika glad i u bogatoj Posavini gdje sam pohađao 'nižu gimnaziju' - Odžak i Šamac).

Od rastjeranog seljastva punjeni su gradovi i umjetno su stvarani proleteri. No, kad nije bilo dovoljno američke milostinje, da ulazu u osnivanje i razvoj gradskih proizvodnih i distributivnih poslova, morali su otvoriti granice i naše elitno seljaštvo je otišlo 'preko bare' u tuđu kuću, da tamo rađa svoje potomstvo.

Tako smo izišli iz jednoumlja i ušli u tuđmanijačko bezumlje: ex nihilo - nihil! Franja je imao u planu da se obogati kao i one svoje pajdaše koji su grabili, kao i on, šakom i kapom. Opljačkali su narod opet, uništili privredni proizvodni stroj koji je Tito gradio uz američku milostinju i sad - bjež od Tuđmana u Europu, gdje se događa paralelan proces 'bio-privređivanja', jedini u stanju da stabilizira populaciju na seoskim vrletima pobireći sunčevu energiju - povratak k prirodi. Planiraju se postrojiti u Sahari goleme površine upijača sunčeve energije, koja ce, specijalnim dalekovodima pa i podvodnim kablovima, grijati i osvjetljavati zapadnu Europu. (Zašto ne bismo načinili to isto po južnim stranama naših otoka?)...

Kod nas bi bila beznadežna situacija da je zamro seljački zdrav razum, a nije. Svi naši neprijatelji su išli za tim da nas obezliče i nametnu nam svoj bastardni jezik, ali nisu uspjeli. Seljačka djeca su zadržala zdrav razum i prošla visoke škole, najprije u domovini, a onda i na visokim sveučilistima u svijetu. Obnovili naše skupno pamćenje i ojačali lijepi Božiji dar - drav razum. Smatram da su se stekli uvjeti za posvemašnju nacionalnu obnovu, nakon obnove države, sad je na redu stvaranje uvjeta za slobodu savjesti.