Fünf Minuten Psychoanalyse

Kad nekoga moram poslušati, uvijek se mučim. Svojeglav sam i još po mnogo čemu na mamu. Moja mati nije slušala nikoga; ni oca, ni ma­ter, ni tetke svoje...

—    A ipak, vaša je majka bila razborita žena. U mnogim stvarima čak vrlo oštroumna. Kako to?

-   Po svemu sudeći, bila je od onih koji rijetko griješe. Dok drugi stoput omanu, takvi jedva jednom zakažu.

-   Čuo sam kako je u mladosti bila osjetljiva zdravlja, ako se ne varam, čak živčana? Je l' istina il' naklapanje?

—    Ima tu nešto od istine. Ima. Otac joj je bio, svojevremeno, priuštio oporavak u jednom austrijskom selu. Zašto ne. Promjena zraka ne može naškoditi. I tako se mama našla tamo, podno gora. Počela piti triput dnevno kravlje mlijeko i šetati uz jezero. Ujutro u jednom, navečer u drugom smjeru. Lutala je naokolo, lutala, ali zalutala nije. A i kako bi? Među tolikim izletnicima i ladanjskim gostima! Oni povazdan šeću, dive se krajoliku, u jezero nogu umaču. Dokoličare.

Od prvoga dana uključena u običaje koji tamo vladaju, mati se požali jednoj gospođi kako je često u grlu steže, kako ima teške snove, a desna ruka, sva utrnula, klone kad je najpotrebnija.

"Uf, uf!" sažali se gospođa. "Pa to je vrlo nezgodno! To je", veli, "možda jedna mala neuroza!" U prijestolnici je upravo u to vrijeme "neu­roza" bila riječ u modi, a mamina boljka sasvim pristala mladoj ženi iz građanske klase.

"Možda, možda..." povlađivala joj je mati.

Prepoznavši dobre namjere, prihvati ona pomoć susretljive dame. Njezinim posredovanjem sutradan već bi zakazan i obavljen pregled kod doktora Hartmanna koji je ljetovao u istom pansionu.

U tri ili četiri zajedničke šetnje, ne sjećam se više, obiđoše doktor i mama nekoliko puta jezero i, vjerovali ili ne, specijalist za živčane bolesti zasvagda izliječi bolesnicu. A danas? Danas je sasvim druga priča. Imam prijatelja koji se zbog sličnih smetnji liječi tri godine! I? Ni makac!

- E, tako vam je sada... Ništa više nije kao nekada.

—    Vele mi znanci kako više ne postoji fünf Minuten Psychoanalyse. Kažu: Izmišljotina! I kome vjerovati?

- Ma nikome...

—    Kakav već jesam, zainatim se pa gdje god stignem ispitujem liječnike.
I gle, od trojice, dvojica potvrdno klimaju glavom. Moguće je, zašto ne! Pa sjetite se samo, i gnojna grlobolja nekoć se liječila jednom jedinom injekcijom! A objašnjenje, pitam, kakvo je vaše objašnjenje? Nije valjda u pitanju sugestija? U lice me gleda doktorica C. i objašnjava: