Društvo na plaži '08

Svaki dan oko 12 sati,

Ja i moja žena idemo se sunčati.

Na poznatu crikveničku plažu,

Tražimo drvo, hladovinu najdražu.

 

Jedno drvo koje hladovinu pravi,

Privuče sebi ljude raznih naravi.

Svi mi zajedno, u toj hladovini -

Pričamo priče, o našoj Posavini.

 

Potočanci moji, moja družina stara,

Razgovaramo kako je Posavina pala.

Posavac moj, iz Dervente grada,

Priča meni kakav je život imao do sada.

 

Moj prijatelj Pudić Mijo -

Uvjek veseo i nasmijan bio.

I njegova dobra supruga matija,

Mojoj supruzi od sunca rane previja

 

Pudić Marko, brat od Mije

I on se slatko smije.

Donio sa Krka, blato crno,

Namazo tijelo, sav otrno

 

Milka Pudić, jetrva od Matije

Suprugu Marku govori: šta ti je!?

Namazan blatom, hodaš po plaži,

Turisti govore, de i nas namaži!

 

Donio Marko, blata punu vreću.

Anto iz Bukovice namaza koljena

Dal će donijeti sreću

Kada namazani Marko prođe.

 

Pored našeg društva fina

Uplaši se i od bake Jele, unuka Nina.

Nina mala bježi baki u krilo

Blato na marku, njoj se nije svidilo.

 

Mi svi crveni ko paprika,

A našeg Marka, ko da je izbacila Afrika.

Baka, Ilić Ivka i njena kapa bijela,

Došla u Crikvenicu iz Vrbovca sela.

 

Sunča se i kupa s nama svaki dan -

Nedavno je imala 74-ti rođendan.

Na račun društva moga, šala mala,

Da bi se ova priča uvjek spominjala.

 

U javnost, cjelu ja ću je dati -

Da svijet može, društvo moje upoznati

Svi smo mi rodom iz Posavine.

Viđamo se u Crikvenici svake godine.

 

Sunčamo se, pričamo i čitamo novine

I držimo se dobre hladovine.

Društvo moje primate pozdrav -

Za sve vas, stare i mlade;

 

OD PERKOVIĆA ŠTEFICE I VLADE

 

................................................................. 

 

Crikvenica, 10.07.2008

 

Vlado Perković-Lovac