Iz riznice bake Janje - Zapisivanje narodnoga blaga
Priredio: Ivan NUJIĆ
PJESME, NARODNE SVADBENE OBIČAJE I SJEĆANJA NA DAVNE GODINE SLUŠALI SMO I POMNO ZABILJEŽILI IZ KAZIVANJA BAKE JANJE IZ DONJEG VUKŠIĆA. MNOGE OVAKVE PRIČE I PJESME OSTAT ĆE ZABORAVLJENE UKOLIKO IH NETKO NE ZAPIŠE I POVJERI KNJIZI NA ČUVANJE.
Ono što naši djedovi i bake pamte izgleda kao knjižnica puna najvrsnijih romana, uglavnom nepročitanih, kao kakav arhiv prepun nepregledanih filmova i fotografija. Svaki put se začudimo kako te skoro zaboravljene slike i slova odjednom ožive kao da jedva čekaju da ih ponovno iznesemo na svjetlost, da ih pretočimo u priču, u stvarnost. I ne samo to: one žele tu i ostati jer kao što još neodsa-njani sni žele doći na red, tako i već ispričane priče ne žele biti ponovo gurnute na rub zaborava. I jednima i drugima potrebni smo mi da ih pričamo i sanjamo, da se njima hranimo, da pomoću njih zaustavljamo vrijeme. Bilo u pričama s mirisom prošlosti kao i u snima o budućnosti vrijeme postaje prozirno kao najčistiji dragulj dok se presijavaju nepoznato i privlačno, tajnovito i neočekivano. Baka Janja Jozić (1924) iz Donjeg Vukšića kod Brčkog pokazala nam je neke dragulje iz riznice svoje duše.
Pjesma od Konjića Tunje
U ovoj deseteračkoj narodnoj pjesmi, koju je baka Janja namah upamtila, opjevane su okolnosti ubojstva mladića Antuna Tunje Konjića iz okolice Brčkog. U pjesmi se ne kaže, a ni baka Janja nije sigurna kad se to moglo dogoditi: „Ovu su pjesmu momci počeli pjevati. Bila je Sveta Ana, sastanak veliki u Marković Polju. Ne bi ti sad znala kazat koje godine, al' bila sam udata i imala djecu. Ono kolo igra i momci počeše pjesmu, a sviet sav stao i ko ukopan sluša. To je bilo čudo.
„Oćemo mi zapjevati kume
onu pjesmu od Konjića Tunje:
Što je bio i što je radio,
I kako je Tunjo prolazio?
Tunjo radit ništa nije htio,
Samo kocko i pomalo pio,
Starog oca i majku hranio.
A vid' sad jada iznenada:
Zavoli ga jedna cura mlada:
Srpkinjica iz sela Ulica,
Lijepa je kao golubica.
Jedno veče reče Tunjo tati:
„Zbogom, otac, a i mila mati,
ja ću doći oko dvanest sati."
Poče Pera Tunju svjetovati:
"Da mi bogdom ne ideš, moj Tunjo!
Sine Tunjo, bojim se nesreće
da mi nećeš uvenuti, cvijeće."
Al' to Tunjo ništa i ne haje,
već on ode pravo na Ulice
pa naiđe kraj svoje curice:
"Curo moja, nek te spremi mati:
večeras ćeš sa mnom putovati.
A ja odoh Vidovu dućanu
da s" odmorim i popijem kavu."
Kad je došo do dućana dole,
tud je našo tri-četiri lole.
l tud nade Miloša svirača:
svira, pjeva pjesmu od igrača.
A Tunjo im nazivao Boga
i povika: "Živila nam sloga!"
Tunjo dođe i malo prosjedi,
kada sjede, večeru naredi:
čimbur pečen i pogače malo,
za to Tunjo sto dinara dao.
'Vide, brate, ponesi nam karte
da se malo poigramo šljage.'
Al' da vidiš Akalović Vida:
nove karte sa stolice skida
i baca ih pred Konjića Tunju:
dok počeše, zametnuše bunu.
Da bi zašto, već za jednu banku:
skoči Vide, suje Tunji majku.
Al poštena t' Konjićova Tunje,
on bi ćeo da ne bude bune.
Vadi Vidu tri-četiri banke:
"Evo, Vide. Ne suj moje majke!
Ja sam s mlogim barabama grajo
i pištolju na cilju sam stajo."
Al'prokleta Akalović Vida:
on torbicu za čivije skida
pa on vadi štajer iz torbice,
puca Tunji u bijelo lice.
Udari ga i dva i tri puta
pa mu vadi pare iz kaputa.
Mrtvom rukom ne da Tunjo novca
jer on ima siromašna oca.“
Svadbeni običaji
Baka Janja priziva u sjećanje i neke svadbene običaje iz svoga kraja.
Kad se momak sprema da ide po djevojku, onda sjedu pa piju i jedu. Onda dođu dvije žene pa počmu pjevat:
„Oj vojvoda, do naš brate,
vodi svate!
A ti kume, mili brate,
diži svatove!
Sunce nisko, blato sklisko,
dvori daleko,
Prid vama je mutna voda,
zastajat ćete.
Za vama je čajna gora,
omrknit ćete.
Nama žao našeg brata
da nam omrkne."
A kad se vraća svadba, dolazi cura. Onda se pjeva:
"Pomoli se kita ruža iza gore...
To ne bila kita ruža iza gore,
već to bila (ajde, rijet ćemo) lijepa
Manda
jutros od majke.
Svi svatovi, braćo naša,
jestel svi zdravo?
Je l' vam zdravo konj zelenko
pod đuvegijom?
...
Kum se šeta po gradu,
po zelenom kalfazu,
pa ga kuma kara
da se kalfaz ne uklalja.
…
Sinoć meni mili bratac veli:
sestro moja, dobro se veseli!"
To je samo mali dio onoga što se nekoć moglo čuti na posavskim svadbama. Uvijek se nađe nekakva kitica ili nekakav stih koji je netom prešao s onu stranu granice sjećanja: Eto tako, svakakvi veselije pjesama. Ma ne mogo one jedne da se sjetim pjesme... l tu kazivanje prestaje jer prestaje i sjećanje.
Molitvice
Molitva je u bakinom životu jedan od najvažnijih poslova. Ja sam to naučila od dječinjstva. Ja to tako i dan-danas. Kad ustajem, najprvo prikrstim se i kažem:
"Bože, blagoslovi ovaj dan,
Isuse, sngu za život mi daj!
Bože, ti si svojom moći
mene ove čuvo noći
da ustanem s tijelom zdravim,
pa zato te, evo slavim.
I ovaj me dan narani
i od svakog zla obrani.
A dobro ću ja činiti
i pobožna uvijek biti.
Ja s' u tebi Bože budim
teb' najprva mis'o budi!
Falim tebe na nebesi
što nada mnom bio jesi.
Što ti želiš u radosti
uradit ću tvom milosti.
Grijeh ću mrzit danak cijeli
nek s' od mene zlo odijeli.
Samo ti me ne ostavi,
mili oče od ljubavi!
Evo, tvoje zovem ime:
pomozi mi, Bože njime!
Ti svemožni, širi ruke,
blagoslovi njima luge,
prijatelje i rodbinu
i svu milu domovinu.
Bože čuvaj milostivno
milog oca, dragu majku:
Od svakog ih zla oprosti
koji mene ljube, rane,
radosne im dulji dane.
Evo nama bijelog dana
ajmo Bogu s molitvama
da u radu našem danas
od zla svakog očuva nas,
da nam jezik ravna, miri,
i tek ljubav nek se širi,
da nam blago oko krije,
da taština ne uspije.
Trijeznošću u piću, jelu,
satarimo obijest tijelu,
a kad kosa smrtna sine
i života danak mine,
mi ćemo zasjat u bjelini
slaveć' Boga u visini:
Slava Ocu nebeskome
i Sinu mu jedinome,
Svetom Duvu u sve dane
da im vječno(st) ne prestane!
Bagoslovi, Gospodine,
korake moje,
da ne skrenem s puta
svetih zapovijedi.
Na me voda, s mene nemoć,
a i tvoja slavna ruka
koja oda povru puka!
Podaj, Bože svemu puku
za njegovu trud i muku.
Na me voda, s mene grijesi
sveti Petre ti odriješi!"
A kako su se nekad naše bake i prabake molile Bogu?
Prija žene nisu znale rožarije pa su molile šeset i tri Zdravomarije - Gospinu krunicu, trijest i tri Očenaša - Isusovu krunicu, i molila je se zlatna - Srcu Isusovu, znali su to. A kad je nedilja, onda mole četerest onije zrnca:
"Nediljice, danče sveti,
ne daj duši grijeha speti,
tvoje moći velemnogo
da se za nas mole Bogu.
Gospa majka govorila:
Ko b' ovu molitvicu izmolio,
svaki dan u nedilji i četerest i četir,
svaku bi mu milost dala,
koju god bi zaiskala,
il' mene, il' od Boga,
il' predragog Sinka moga.
Gospa mu je milostivna bila.
Amen."
I onda, znaš onu:
"Šetala se, šetala
sveta Djeva Marija
pokraj vode Jordana.
Skobili je Židovi,
klete majke sinovi.
Pitali je Židovi,
klete majke sinovi:
O Marijo, Marijo,
što to vrže u njedra?
Il je sunce, il je mjesec,
Il Danica zvjezdica?
Progovara Marija:
Nit je sunce, nit jemjesec,
nit Danica zvjezdica:
svetog Petra rukavi,
a moji su vezovi.
De, izvadi rukave
da ti vidim vezove!
Raspasaše Mariju,
pade Isus na zemlju.
Isus gori govori:
Pani, goro, sva listom!
Pade gora sva listom,
sam' ne ćede topola
i prokleta jošika.
Onda Isus govori:
Oj jošiko, jošiko,
i prokleta topolo,
na teb' granje treptilo
u po ljeta brez vjetra,
u po zime brez lista."
Ima još jedna:
"Sveti Petar igle kuje,
njega majka zapitkuje:
- Što će tebi, Petre, igle?
Oću, majko, torbe šiti.
- Što će tebi, Petre, torbe?
- Oću, majko, žire brati?
- Što će tebi, Petre, žiri.
- Oću, majko, brava ranit.
- Što će tebi, Petre, brava.
- Oću, majko, maslo vadit.
- Što će tebi, Petre, maslo.
- Oću, majko, kola mazat.
- Što će tebi, Petre, kola?
- Oću, majko, kamen vući.
- Što će tebi, Petre, kamen?
- Oću, majko, crkvu gradit.
- Što će tebi, Petre, crkva.
-
Oću, majko, misu rijeti,
misu rijeti i umrijeti.
Prikide se tanka
dlaka,
pade majka na dno pakla."
Moli li se svijet danas kao prije?
Joj, moj sinko, nema to danas više ko prija. Nema toga više, dušo moja! Ni molitve po kućama! To je od čuda đe se moli. Tako ti je to. Prija dođeš u njivu pa se prikrstiš, izmoliš Očenaš, Zdravo-mariju, pa Djela naša, pa opet uvečer kad završiš: Zafaljujemo ti, svemogući vječni Bože, za ovaj današnji dan i na svim dobročinstvima tvojim, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen... A u podne, svako motiku ostavi i okrene se na onu stranu odakle se zvono čuje: Gospa se pozdravlja. A, nema to više. To je pristalo.
Zdravica uz kavu
„Fala i ko je reko,
fala i ko je peko.
Ko je utočio,
u raj uskočio!
Kad se pije, ispravi se,
kad se jede, sagni se!
Cdi se svađa, odmakni se,
gdi se jede, pri makni se i ti:
bit ćeš sitiji!
Fala gazda, imo vazda.
gosta taki, ljudi ovaki!
Da ti rodi svaka mliva
i rakija šljiva,
svaka žrana
i šljivova grana!
Da ti Bog da svega dosta,
više mrsa nego posta!
Da mogneš dočekat
svakoga gosta,
ko i nas danas!
Živio, živ i zdrav bijo!
Rakije pijo, kruva jio
doklen god tijo,
sretan bio kud odijo,
Bog ti dao šta želijo
i ti se radovo i veselijo!
Kad imaš gdi bit,
da imaš se radovat, i jist ipit!
Da imaš se s kime
veselit i radovat!“
Ovu zdravicu kazivao nam je djed Stipo Ćosić, iz sela Vukićevci kod Jajca. Nazdravljamo i mi njemu: Živio, dide!