Ma(h)murluk


Mile STOJIĆ


U prvom ovogodišnjem dvobroju Oslobođenja, na pretposljednjoj stranici, rezerviranoj za osmrtnice i čitulje, u donjem desnom uglu nalazim obavi­jest da je umro Mićo Rakić. Čitulju daje familija i nitko drugi da se sjeti.

Komunist, partizan, nosilac spomenice, bosansko-hercegovački patriot, ambasador SFRJ-a u Londonu i Sjedinjenim Državama, Bosanac iz dna kace. Da je umro prije dvadeset godina, Oslobođenje bi tu vijest donije­lo na čitavoj prvoj strani, a u zemlji bi bio proglašen dan žalosti. Danas - nitko ni da se oglasi, pa čak ni SDP koji se danonoćno hvali baštinom ZAVNOBiH-a, koju je Mićo cijeli svoj život stvarao i branio. A o drugim zagovornicima cjelovite i suverene da i ne govorimo. Zbog čega danas na mjesto nekadašnjih boraca za ideale dolaze borci za golu vlast - that is the question, rekao bi zbunjeni danski kraljević.

Nova je godina, inače, protekla u znaku zdravica. Točio se sekt, šampanjac, pivo i vino, a nazdravljali su svi estradnjaci, europski predsjednici i lideri.  Mesić je Hrvatima poručio da ih čeka blagostanje, Tadić je Srbima rekao da ih čekaju bolji dani (nastranu Kosovo), Crnogorci i Makedonci su se ra­dovali, a o Nijemcima i Francuzima da i ne govorimo... Jedino je naš pred­sjednik (predsjedavajući Komšić) pučanstvu hrabro i iskreno obnarodovao da će mu u idućoj godini biti puno gore. Ljudi se malo čude da predsjednik svojoj državi predviđa crne dane, ali u nas je valjda sve naopako, pa čak i predsjedničke zdravice.

Inače, da nije pesimističnih državničkih izjava,naša bi zemlja hitro jurila u susret Europi. Tolerancija, suživot, ekumenizam manifestiraju se u da­nonoćnim prijenosima hutbi, misa liturgija, izljevima božanske ljubavi, da se čovjek nehotice upita: pored ovakvih božjih ljudi, mirotvoraca i huma­nista, tko pokla, popali opljačka, tko pobi? Slušajući praznične (blagdan­ske) homilije, poslanice i vazove stekao bi se dojam da u ovoj zemlji žive samo sveci i anđeli, a da su sva zla došla iz Europe, Amerike ili Azije. Moj prijatelj mi onomad reče: "U našim uvjetima religija je zaista opijum za na­rod. Kad slušam sva ta mračna lica, pomislim sa sjetom na Envera Hoxhu, koji je zabranio svako javno ispoljavanje religije."


Pregrmjeli smo, eto, još jednu nesretnu godinu, čiji smo kraj obilježili hr­pama pečenog mesa i hektolitrima alkohola. Ma(h)murluk (ar.) je stanje slabog osjećanje i glavobolje, bunovnost, koja slijedi poslije pretjeranog opijanja alkoholom. Ali u nas se i ma(h)murluk najčešće liječi novim opi­janjem, sve po onoj narodnoj iz okolice Bugojna: "S čim se truješ tim se liči, pa lik na lik - pijan vavik!"

 

Vrelo: "Mali rječnik nostalgije", str.167-168 


Studeni 2011.