Alkoholni sni

Pijanci gledaju kao da su u snu. Njihovo je pijanstvo sanja. _ Nekoliko je stolova izvrnuto; ogledala su razbijena, po glavi im idu ilustrovane dopisnice i filmovi. Sve su žene kraljice ljepote; svi su rukopisi nagrađeni. Najbolji se još nisu napisali. Kontro­le nema.

Ako ti je krivo, putuj u Pontdichéry*. Jest, svijet je u gostio­nici, a svijest u bačvama podruma. Sav svijet i sva svijest. Gra­nice su ukinute. Druga dvorana je simetrična sa prvom, i tako dalje. Fatamorgana je dio ovoga svijeta koji se priznaje. Nema zvona, ima slika. Nadahnuće govori iz čaše. Čaša i zvoni.

Onda: krhanje čaša, gužva, komešanje, tučnjave, prepirke, nejasnoće, ukrštene upadice. Svaki je osjetljiv i lako uvredljiv. Koliko vremena to traje? Ima posmrtnih demagogija, posmrtne koketerije.

Selidbe, postojane selidbe, duge i nerazgovijetne, iz lokala u lokal, kroz špalire približenih vrata. Jest, postojbine su na sjeveru i jugu, na istoku i zapadu; samo nisu ovdje gdje su gosti. Ovdje nema ni postojbine, ni željeznice. No postojbina je u bač­vama vina, i tu su aerodromi.

Čopori došljaka. Dolaze gosti u svatove. Sve se seli, sve se iselilo. I oni koji su se vratili, i oni kao da su iseljeni. Sezonske selidbe koje velike gradove hrane novim stanovništvom, koje portirima zabranjuju spavanje. Par ćušaka, šamari, i šamarči­ne. I opet  red. Ko je obnovio zemlju, buđelare, red?

- - I tako sam gledao uvijek Lijepu obalu. Lijepu obalu, kao daje u najbližoj oblasti. Halucinacije na dohvatu prstiju. Svirači, skrivanja, eter, abnormalne optike. Dva-tri čepa na podu.

Zašto svaki pijanac motri stvarnost (uvijek naopako) samo u kvadratima? Je li to po obliku kvartina u stihu? Ili su takvi stolovi i sale? Jesu li se iscrple ostale geometrijske figure? Ili, u stvari, geometrije više i nema? - Samo kvadrati.


Sami upitnici. Neki su laktovi slomljeni, i kroz kaput vidi se košulja. Neke su ruke iskrvavljene. Neko se ceri, bijelim zu­bima (i odredimo mu da bude crnac iz Dahomeya*). Jedna je, najljepša žena iz renesansne galerije, pala usred lokala. To je si­gurno bilo u muzeju. Trafikantici se u susjedstvu zapalilo odije­lo na peći. Ali to je valjda u susjedstvu. Večeras ovdje valjda ne­ma trafike?

Jedna mi je rekla da obnavlja zidove u sobi. To sam istuma­čio da se razboljela. Tako je i bilo. Prvi put! O kako su naše rije­či u zakašnjenju? Ja sam vidio čitavu lokvu - i ono najgore. Ostalo je zabava i komedije. Riječi su trome i zakašnjele. A ova ludnica nije ni pravo ludilo.

Lumpuju zemlje. Lumpuju velikani. Jedan dobar kirurg, profesori kemije i astronomije su se noćas probećarili. Dosta čudnovato! Zemljo, o zemljo! Narodi! Kemijo! Gastronomijo!

Što smo mi? Nismo predmet ni zaj edan uvodnik! Ni entre­filet! Drugovi uživaju rentu i leže u mekom krevetu (ne možda po sofama i biljarima). A ja sam iščašio i noge i ruku, za koje me hvataju tropi i figure, hipalage i anakoluti! Skolastički škor­pioni.

Putuj! Sve! Stolico, stole, notesu, broju garderobe! Ne pri­znajem vas. Ili vrlo slabo. Apage, Satanas! Bezimenski! Jer ve­lik je kaos, da ga i na komade izrežem, i ne bilježi tvoje ime koje se ispod kaosa rodilo!

Jer pijanci ne žive u normalnim epohama. Abnormalni ljudi i abnormalni problemi: pokušaj rješavati! Ali to ništa ne znači.

Jedna se ruka digla, jedna je stolica pala. Jedan je urednik dobio gripu i radiogram. Zadjevice. Upitni se arci sabiru kao masline uz međaše puta na primorskim ostrvima. Osluhni! Leti Anđeo, t. j. u noći se ne čuju megafoni. Čežnjo stani! Zavjesa pa­da. Kraj.

S dozvolom jutra moći ću da protarem ove crvene oči.

Crvene kao rana, teške od krvi sna.

Tin Ujević "Savremenik", XXV!., br. 3., str. 86. - 87.; Zagreb, ožujak 1937.

 

*Pontdichéry - Grad i luka na Dekanskom poluotoku u jugoistočnoj Indiji

*Dahomey - Država u zapadnoj Africi; do 1975. naziv za Benin

Siječanj 2011.