Marko djed i unuk Marko

Prosinac je i zima je jaka

Ostadosmo bez Spajića Marka

Vijest tužna, brzo svijetom prođe

Mnogo svijeta na oproštaj dođe

 

 

U Gorici kraj Zagreba grada

Violina jednog momka mlada

Svome djedu zadnju želju dade

Lijepu pjesmu, jer mu srce stade

 

 

Djed i unuk imenjaci stari

Veseljaci, Spajići su pravi

Djed je slušo kad je unuk sviro

Sa ponosom svijetu pokazivo

 

 

Za života djed je njemu reko

Moj Markane, kada umre djeko

Violinom vi sahrante djeda

Ti zasviraj, narod neka gleda

 

 

Gleda narod, violinu sluša

Plače srce a plače i duša

Cvati ružo, cvati ružo bijela

Ti si želja mog djeda vesela

 

 

Svira Marko, sav se jadan trese

Dal će moći tugu da podnese

Prsti vješto žice pritiskaju

Srce, oči suze propuštaju

 

 

U svijetu gdje god da sam sviro

Jedno kolo djedu sam darivo

Jednu pjesmu, cvati ružo bijela

Moga djeda, Ruža je voljela

 

 

Osta Marko bez voljena djeda

Tužan biti violina neda

O moj djede gdje god budem sviro

Ja ću znati da je tebi milo

 

 

Vlado Perković – Čardak     10.01.2009