Pusti me

 

Ilija Ico Blažević

Pusti me da letim visoko

Odriješi omču moga uma

Nek mi nebo to široko

Bude staza, životnoga druma.

 

Pusti da odozgo klikćem

Ko orao sa svoga neba

Riječima da ja sikćem

Mojim nožem, ako treba.

 

Pusti samo, nek te trese

Ta misao silom prekinuta

Nek osjećaj jednom zanese

I da vodi mojom stranom puta.

 

Pusti samo, zaklinjem se u te

Da mi sunce u obraze liže

Ili idi tamo, ovima što šute

Ja slobodan, tebi sam sve bliže.

 

Pusti da raširim svoja krila

Nek riječ ne vapi, nek se čuje

Ti ćeš me čuti, ma gdje bila

Jer riječ u meni stalno ruje.

 

Pusti samo, ponekad je mučno

Neću tebi da se jadam

Pusti me tiho, nikako bučno

Jer tebi neću bol da zadam.

...............

Poezija Ilije Ice Blaževića, kroz životne stranputice, teži ka jednostavnoj sreći i slobodi. Želi srušiti zidove i sve što sakriva vidik. Ukazuje na tjeskobu koja viri iza svakog kuta našega življenja.

 

Urednik