Slavne kurve i komunizam

Ivica MARIJAČIĆ

 

 

Žuži Jelinek bila je poznata krojačica. Mediji u Hrvatskoj voljeli su ju iz nekoliko razloga. Na ne­konvencionalno otvoren način pričala je i pisala o „ženskim stvarima", seksu, bračnim prijevara­ma, odnosima između muškaraca i žena, zatim o svojim nebrojenim avanturama, brakovima i vezama, putovanjima po svijetu, prošlosti... Umrla je u 96. godini života. Tko je Žuži Jelinek, odnosno kakav je to ljudski karakter, otkrila je ona sama godine 2008. u intervjuu Večernjem listu. Tada je doslovce rekla:

„Za vrijeme rata bila sam tri godine u partizanima, u Ličkoj diviziji. U šumi sam i rodila, no odmah su mi uzeli i ubili dijete jer su Nijemci i ustaše bili blizu nas. Mi smo stalno morali tr­čati, a dijete bi možda plakala i vikalo te nas tako odalo." (VL, 20. 2. 08.).

 

Od duvijek su ljudi umirali pa ni njezina smrt nije ništa novo pod kapom nebeskom. Oduvijek su se ljudi i ubijali pa ni to odavno nikoga ne uzbuđuje. Više je tisuća hrvatskih bra­nitelja u zadnjih petnaestak godina diglo ruku na sebe, ali ta se pojava savršeno nikoga ne tiče. Stotine i tisuće obrazovanih mladih bježe u potrazi za srećom izvan matere im zemlje Hrvatske. Koga briga? Svake godine Hrvata je manje za jedan osrednji grad. Jedva da to netko i spomene.


Bivši predsjed­nik države stotinama tisuća eura kupuje stanove i odlazi u tajne posjete Sjevernoj Koreji. Sve koji nešto promrmljaju proglašava fašistima. Bivši ministar branitelja naglo je ozdra­vio od PTSP-a kad je prije četiri godine postao ministar i tako prešao s mirovine od devet tisuća kuna na plaću od 19 tisuća kuna. Jedan drugi je postao ministar resora kojemu je i nje­gova bankrotirana tvrtka ostala dužna, jednoga trećega, kao i njegovu obitelj ruski tajkuni vozaju, svojim zrakoplovom po Lijepoj Našoj gledajući što bi mogli jeftino kupiti, četvrti na trošak poreznih obveznika nemi­lice troši proračunska sredstva na skijanjima, kao uostalom i njihov šef, gospodin premijer, svaki put kad bi mu se prohtje­lo državnim zrakoplovom na Krk u privatne posjete, l ništa pod milim Bogom to nije bilo povod za afere i kampanje, a jest veliko otkriće da je Mijo Crnoja lažnim prebivalištem oštetio državu za punih 140 kuna mjesečno.

 

To je Hrvatska, to je mati ze­mlja puna licemjerja, laži, tuge i tjeskobe. Nije zlo ono što jest zlo, nego je zlo ono što jedan mega­lomanski solipsist, bijesan zbog gubitka izbora, kaže da jest pa svoj neubrojivi bijes i očaj zbog gubitka vlasti i moći koji ga guši difuzno širi na cijelu naciju prijeteći i zazivajući i građanski rat protiv fašizma koji mu se ukazuje u snovima i na javi.

 

 

 

Pedeset godina živjeli smo s komunističkim svinjama koje su cijele naraštaje našega naroda poslale u masovne grobnice, u kaznionice i protjerale diljem svijeta. Tamo 90-ih prošloga stoljeća bili smo sigurni da je to vrijeme otišlo u vjetar i da nam ostaju bolne uspomene, a sada nas događaji podsjećaju da mu još nije kraj, sada nam opet nameće faši­stičku stigmu jedan istinski psihopat Zoran Milanović, mlađi čovjek koji ne potječe iz komunizma, ali ga komunizam defi­nira. Ne miri se da će on, nakon zadnjega poraza na izborima i nakon povijesnoga poraza svoje ideologije, postati nitko i ništa, da je već sada i manje od toga, da će on, njegovi rodi­telji i ideološki pretci postati i ostati okaljani ostatci jednoga kompromitiranoga vremena o kojemu istinu sve smrti slavnih kurvi i svi pseći odani mu korumpirani mediji ne će uspjeti skriti.

 

 

Veljača 2016.