MT Marko Jurišić

Tko je mogo zamisliti

Da će Čardak bez naroda biti

Tko je mogo predpostaviti

Da će Čardačani izbjeglice biti

 

Tko je mogo znati

Da će neka vojska,Čardak napadati

Tko je mogo vjerovati

Da ćemo u Čardaku crkvu ponovo zidati

 

Preko interneta Čardak svoj gledati

I devedeset drugu tužno spominjati

Tko je mogo naslutiti

Da će netko moje prijatelje ubiti

 

Da ćemo biti rasuti po svjetu bjelu

I negdje po Zagrebu pričati o svome selu

Tko je mogo reći

Da će Markica i Tašan na Travnjačinu mrtvi leći

 

Marko Jurišić u život zakoračio jednom nogom

Mlad se sastade sa dragim Bogom

Njemu poklanjam stihove ove

Nekad me on u snu zove

 

Čardački Blagoslov,druga nedjelja maja

Odvede Markicu i Tašana do raja

Tadija Knežević-Čalton

Na mjestu poginuo on

Marko Jurišić nikada u životu kažnjen

Po riječima doktora Pavića, preteško ranjen

 

Matu Kneževića teško raniše

A Matu Perkovića,našeg zarobiše

Devedeset druge,Čardački blagoslov

Nikad tužniji nije bio

Od svojih se Čardačana oprostio

 

Zagreb,bolnica Jordanovac

Našem Marku pokloni poslednji poljubac

Ode Marko na Mirogoj počivati

Iz raja, Čardak, svoj snivati

 

Velika tragedija

U Jurišića dragi Bože

Zbog smrti sina Marka

Stade srce u tate Joze

 

Tadija Knežević-Čalton

Na Čardačkom groblju mirno počiva

Uspomena na njega još je živa

Marko Jurišić,ja i naša klapa

Mnogo puta pozdravili Jankovića i njegova FAPA

 

Koliko smo puta igrali ZIDARE

Iza njihove kuće stare

Koliko smo puta igrali BLIŠKE

Od djeda Burke,krali kruške friške

 

Bezbroj puta sa motora pali

Igrali ŠLJAGE u jaslama,u štali

Igrali posebnu igru PATRONA

Krali BOSTAN iz platona

 

Igrali PENALA u pare

Dobijali ČVOKE od klape stare

Grebali se od Čaltona  za cigare

Nekad kupovali,imali smo pare

 

Svaku zimu sa naše smrznute Ade

Naša igra do noći ne prestade

Koliko smo u Adi žaba nahvatali

Iz škole i vjeronauka bježali

 

Razloga za smijeh,uvijek imali

KOD TONIKE,što stariji pričaju,dobro snimali

Koliko smo puta,mokrih nogu

Došli ozebli u nečiju toplu sobu

 

Pored toplog šporeta stali

U modre,plave prste gledali

Na državnom dobru

Namjerno pravili štetu

 

Da osvetimo zemlju otetu

Čuvajući krave,mnoge izgubili

Svi nam djedovi u selu sudili

Bilo je tu krava sa dva lica

Raznih nezgoda,Koševo bolnica

 

Koliko smo puta pečenjke pekli

Kroz uske bogaze UTEKLI

Nikad KLAPA nije bila u ZAVADI

Zajedno tražili tursko blago u Adi

Koliko smo puta,radili na planu

Da ovčari bez magarca ostanu

 

I uvijek nešto pođe po zlu

Nikada nismo imali životinju tu

Kada lipe procvatu

Mi u jutarnjem satu

Okrešemo što se može više

Da Šuman bolju kilažu upiše

Rovanji Đogaša

Za život molim očenaša

 

Sad kad vidim te dubine

Gdje smo se kupali

U želudcu osjetim mučnine

Marko Jurišić,

Biti ćeš uvijek dio klape naše,u svakoj priči

Jer svaki od nas svojim djetinstvom se diči

 

Marko Jurišić i Tadija Kneževic- Čalton

Svoj život Čardaku dadoše

Da ga obrane,prvi ustadoše

Danas njih pokriva,zemlja meka

Gdje poginuše,tu stoji moja lovna čeka

 

MT dadoh ime čeki mojoj

Da svaki lovac može reći

Marko i Tašan poginuše na zemlji svojoj

Dokle god budem mog’o

Iću na mjesto tragedije tvoje

I sa čeke gledati svoje

 

Što to snađe Čardačane moje

Poštovani narode Čardaka moga

Ne dozvolimo da zaboravimo

Branitelja nijednoga

Poginuli i oni nestali

Za Čardak naš su život dali

 

MT-Marko,Tašan i svi Čardački branitelji

Uspomena na vas mora da stoji

I svaka godišnjica da se broji

                                MT

                          M-Marko

                           T-Tašan

 

Vlado Perković Lovac-Čardak                                  23.06.2008