Naši izabranici

Čudno društvo stvorili su ovi nasi sarlatani.

Pokrali su sto su stigli da im ljepši budu dani.

Grabili su na sve strane kao ptice grabljivice.

Pri  tom nisu ni trepnuli nit im crven obli lice.

Kad ih vidiš kako stoje sdesnom rukom na grudima.

Nitko ne bi povjerovo što sve  medju njima ima.

Desnu ruku gordo drže dok im pjeva Lijepa naša.

A sa lijevm uzimaju da imetak povećaju.

Svima im je bitan profit i osobni  interesi.

Zato često  takva faca s postera se nama kesi.

Kada dodje naše vrijeme da  možemo nesto reći.

Salijeću nas i pričaju razne priče o nekakvoj sreći.

Kunu se u domovinu i svoj narod kojeg vole.

Da bi bili  izabrani spremni su i da mole.

Poslije toga duže vrijeme kada budu izabrani.

Nikada se i ne sjete  obećanja što su dali.

Zauzeti svi su brigom za osobne interese.

Zaborave obećanja, naroda se i ne sjete.

I tjeraju sve po starom što ih briga čovjek mali.

Baš ih briga za sav narod i što su mu obećali.

I ne treba da nas čudi kad nam drugi loše rade.

Kad su naši isti takvi, svak narodu svome krade.

Nije bitno od kuda su kojoj stranci pripadaju.

Korist svoju svi gledaju narod i ne opažaju.

Misle da su Bogom dani da vladaju u narodu.

A ne da svom rodu služe za boljitak i slobodu.

Bili plavi il crveni,  dali zuti il zeleni.

Tu razlike nigdje nama, svi gledaju interesa.

Interesa osobnoga a nikako narodnoga.

Svima nama već je jasno, ma nisu to šarlatani.

Lopovi su sve to pravi od naroda izabrani.

Pa se pitam dal smo za to pomalo i sami krivi.

Što biramo  tako loše, zar nam nisu dojadili.

Znamo da nas oni kradu i još gore zastupaju.

Al se naše greške uvijek  i iznova ponavljaju.

Svima njima još jedanput mi dajemo povjerenje.

Nadamo se bit će bolje, probudit će se poštenje.

Mada to je sve zabluda, pusta naša zelja luda.

Kako može kod nekoga probudit se čega nema.

Čini mi se ostat će to pusta zelja i ne ispunjena.

 

Pero Ilak