Crne vrane i soko sivi
Predstavnici koji su stavili svoj potpis u Daytonu, nigdje, nikada i niti bilo s čime nisu dobili pristanak i odobrenje hrvatskog naroda iz Bosanske Posavine. Posavski Hrvati su imali svog stvarnog predstavnika u osobi Krešimira Zubaka, predsjednika Federacije BiH, a koji je ponajprije bio ignoriran od hrvatskih moćnika uključujući i hercegovačku kliku. Mogu razumjeti iskvarene i podle svjetske političke moćnike ali mi je teško pri duši i teško je odšutjeti stavljanje zloznaka onih što u naše ime potpisaše amputaciju nam ruku i nogu. Posavina je životni prostor s hrvatskom većinom. Do početka srpske agresije u Veležupi Posavskoj je živjelo 146'494 Hrvata ili 59,6 posto, 32'879 Muslimana ili 15.4 posto, te 43'620 Srba ili 20.55 posto i ostalih 9'280 ili 4.37 posto. Došao je rat. Posavina, nespremna i goloruka gurnuta ravno u njekove čeljusti. Hrvatsko i muslimansko pučanstvo je protjerano a prostor etnički očišćen. Prema crkvenim podatcima na prostoru Veležupe Posavske neposredno prije izbijanja rata živjelo je 163'000 Hrvata. No, vratimo se na mjesto žločina – Dayton.
Dok je Alija Izetbegović ostajao dugo u noć, za pregovaračkim stolom i borio se za svako muslimansko selo, sokak i kuću, naši su uz Daytonsku kapljicu olako dali najboljeg konja iz pašnjaka. Potpise-parafe na ponuđene dokumente iz delegacije BiH stavili su Alija Izetbegović i Jadranko Prljić. Dakle, osobe koje prema odredbama Ustava FBiH nisu ovlaštene potpisivati međunarodne sporazume za i u ime Federacije. Okvirni sporazum koji su potpisali gospoda Tuđman, Izetbegović i Milošević eksplicitno je odredio da je taj sporazum u ime Republike Srpske ovlašten potpisati Milošević. Sporazumom nije predeviđeno da ga u ime Federacije BiH mogu potpisati ni Tuđman, ni Izetbegović a ponajmanje Jadranko Prljić, koji ne zna ni gdje se Posavina nalazi. Jedini pravomoćni pregovarač u ime Bosanske Posavine i predsjednik Fedreracije bio je Krešimir Zubak koji je na temelju političkih, pravnih i moralnih razloga odbio potpisati perusdu. Na njega su iz nacionalnih interesa vršeni pritisci, posebito iz gore spomenuta dva tabora. No Zubak je u svojem stajalištu ostao nepokolebljiv i kristalno čist: Nitko me ne može uvjeriti da interesi 20 posto Hrvata u Bosni i Hercegovini nisu od općeg nacinalnog značenja – kazao je Krešimir Zubak, i pri tomu mislio na Posavske Hrvate.
U Parizu... igra je svršena, zavjesa spuštena a drama u nekoliko činova mogla je započeti. Vrijeme je prolazilo. Sudionici Daytonskog cirkusa hodili su kao klaunovi kroz svoj puk i političko-ironičnim jezikom pokušavali pretvoriti vodu u vino i objasniti ono što je neobjašnjivo. Pregovarački tim republike Hrvatske nije niti jednim postupkom ili činom dobre volje pokazao zainteresiranost za opstanak Bosanske Posavine, nego se išlo po principu: bitna je samo zapadna Hercegovina. Poneki, od njih, su s vremena na vrijeme umirali, neki su po zatvorima zbog ratnog zločina a poneki za mafijašenje dali se u azil. A narod naš jadni Posavski, raspršio se na sve strane svijeta kao perije na vjetru. Svugdje je otišao, samo ne tamo gdje je trebao biti, po planu. Posavska zemlja, osta pusta i nikad pustija i tužnija u svojoj povijesti.
Što je to Daytonska BiH? Daytonska BiH u pravnome pogledu jest zemlja za koju vrijedi Daytonski mirovni sporazum sačinjen na engleskom jeziku i koji su sudionici parafirali u Daytonu, u državi Ohio u SAD-u, 21. studenoga, a potpisali u Parizu 14. Prosinca 1995., prije deset godina. Napisan je na 150 stranica i u 11 aneksa. Taj Daytonski sporazum nije nikada nije ni službeno preveden s engleskog na hrvatski ili koji drugi važeći jezik u BiH. Niti je ikad verificiran i u jednom parlamentu ili tijelu BiH. Niti je ikada objavljen u jednom službenom glasilu u BiH.
Dayton je rasporio BiH na dvije asimetrične apsurdne pole. Prvi apsurd nazvan je „RS“, gdje je praktično osuđeno na nestanak i ono 2 posto neprognana hrvatskoga katoličkog puka, a drugi je apsurd nazvan „FBiH“, gdje će dvotrećinska partnerska većina i ono 25 posto preostala hrvatsko-katoličkoga puka svoditi na 2 posto prava, i to apsorbcijom, asimilacijom, integracijom i aklamacijom. A sve pod visokim predsatavnicima protektorata međunarodne čizme.
Biskup Mostarsko-duvanjski R. Perić, „Međunarodna sila dijeli Europu“, Fokus, 17. lipnja 2005
Dayton je najgori i najnemoralniji politički mirovni sporazum u pisanoj povijesti ljudskog roda. Dayton ulazi u povijest kao mjesto gdje je zločin agresije i okupacije nagrađen, gdje je zločin legaliziran a žrtva kažnjena.
M. Babić u Glasu koncila, 25. lipnja 2006.,Dejtonsko iskorjenjivanje Hrvata
Što će se dalje zbivati, pokazat će vrijeme. Povlačenje povijesnih paralela nikada nitko nije volio. No, kako ostati ravnodušan kad nas analiza događaja iz prošlosti neodoljivo podsjeća na sadašnjost. Možda se ipak učenje od povijesti satoji od tih trenutaka buđenja i spoznaje da smo na putu ponavljanja povijesti.
pv