Razlaz s Mesićem

Ivica ĐIKIĆ

Stipe Mesić i glavni čovjek (T. Karamarko) njegove predizborne kampanje počeli su se razilaziti nekoliko mjeseci nakon što se »građanin-predsjednik« ustoličio na Pantovčaku, preciznije, udaljavanje se — prema Karamarkovu tumače­nju - počelo događati kad je u Mesićevo blisko suradničko okruženje došao Zeljko Bagić. Karamarko je sjedio u cen­trali UNS-a u Jurjevskoj ulici, dok je Bagić svakodnevno bio u kontaktu s Mesićem i uvjeravao ga da nije osobito važno kako će zakonski biti uređeno upravljanje obavješ­tajnim službama, budući da je on, Bagić, prijatelj s Fra­njom Turekom, tadašnjim ravnateljem Protuobavještajne agencije, pa će najmoćnija tajna služba biti pod utjecajem Ureda predsjednika i sve će informacije pravovremeno pri­tjecati na Pantovčak. »Ja, međutim, ni s kim nisam htio biti dobar, nego sam htio da sustav bude dobar i da stvari funkcioniraju u skladu sa zakonom«, reći će Karamarko i dodati: »Mene nije zanimalo tko je šef neke tajne službe i jesam li ja s njim prijatelj ili neprijatelj: zanimalo me je da taj netko radi svoj posao i da se drži važećih zakona. Tu sam vidio da predsjednik Republike nije sasvim na mojoj stra­ni i da su na Pantovčaku zapuhali neki drugi vjetrovi«.

Vrelo: „Domovinski obrat“

Politička biografija Stipe Mesića