Svjedoci vremena 5.

Rođen sam 23.10.1921. u Gornjoj Dubici. Regrutiran sam u domobrane 1942. godine. U Zagrebu sam bio dva mjeseca kao regrut. Otišli smo u Liku, divizi­ja je bila za osiguranje željeznice. Tamo sam bio 27. mjeseci. Na odsustvo sam došao 1944. o Svim Svetima. Nisam mogao nazad već samo ostao ovdje. Imao sam svoje oružje i bio sam u domobranskom odjelu. Bio sam kod kuće petnaes­tak dana i došao sam kod Ivana Čalušića.

Prve borbe imao sam na Lipi u Potočanima. Nas su napali iz Kojića i Jošavice. Novačka satnija bila je na Parokovom brdu, a mi smo bili kod Ćorića kuća. U toj borbi, sjećam se, poginuo je Vid Ilak, zvani Grdan iz novačke satnije Ilija Radić sin Martinov na povlače­nju kod kapele kod potočanske škole. Tada smo otišli na Filipovića vinograd, ali smo se ujutro vratili za VI. Malu. Iz VI. Male jedna grupa je ostala na Odža­ku, a moja je otišla u Jazavce u Potočane. Tu smo kratko bili bez borbe i nare­đeno nanije da se vratimo na Odžak. Bili smo na položaju kod sadašnjeg sta­diona. Svaki dan jedan dio je svakodnevno išao do VI. Male da čisti područje od partizana koji su dolazili iz Vrbovca.

Tih dana sam obolio od tifusa i više se ničega ne sjećam. Jednog dana su me kao tifusara partizani poveli u Odžak, ali tu se našao neki musliman koji je zajedno sa mnom bio domobran i po priča­nju majke prepoznao me i zaštitio. K sebi sam došao u logoru Brčkom, gdje sam proveo dva mjeseca. Znam da nas je iz Bos. Samac dotjerano 92. Nas 60 je od­vojilo i poslalo u drugi logor na rad, a 32 su ostala i za njih se više ništa ne zna. Znam da su među tih 32 bili Marko Dujak i Pavo Samardžić iz Dubice. Ostalim ne znam imena i prezimena, ali svi su bili sa područja općine Odžak. Par dana sam radio na ekonomiji, a drugi su radili na mostu u Brčkom raš­čišćavali i mene je zabolila ruka. Nakon bolnice dobio sam pismo i otišao kući, jer je u međuvremenu logor bio rasformiran.

Pitanje: Vrijeme poslije rata, ob­veza? Mene nisu više dirali sve do obveze koju nisam mogao dati, pa su me ot­jerali u Sokolac na Romaniju na prisilni rad. Kad sam se vratio natjerali su me u zajednicu gdje sam obavljao težačke poslove.

Dubica, 25. 01.1991.                                           Marko Karlović, sin Alojzija

Vrelo: Fra Grga Vilić, "Vrijeme stradanja", str.388