I što nam ostaje na kraju

ŠTO OSTAJE AKO UKINEMO l GUMICOM OBRISEMO TRADICIJU?

Svedite Italiju na pizzu i mandolinu, pucali ste u glavu katoličkoj Italiji kako god je u tom kontekstu znala djelovati prijetvorno. U najmanju ruku joj ukidate tradiciju. Kamo će bez toga i kako će bez toga? Što je uopće bez toga? Ali i to je pitanje percepcije: da vas desetljećima iz Rima i Vatikana ne izvješćuju Silvije Tomašević i stari maoist Inoslav Bešker i o Italiji i o Vatikanu imali bismo i neku drugu sliku. Ovako, to je pogled iz ljevičarskih pećina! Slično vri­jedi i za Hrvatsku. Borba koju sad kod kuće gledamo u osnovi je borba od trenutka stvaranja države, da se od te države napravi okvir sazdan na tradiciji koja je pak iznjedrila vrednote do kojih držimo i da na tim temeljima gradimo svoju budućnost.

ŠTO OSTAJE AKO UKINEMO KRŠĆANSKE KORIJENE?

Jer, ako nismo ono što je povijest ispisala i što je opstalo u toj borbi, a opstali su naši kršćanski korijeni, naša fenomenalna kul­tura koja se sad zatire patološkom mržnjom ministrice kulture prema tradicionalnom i još većom odvratnošću koju prema tome pokazuje zvijezda u usponu Oliver Frljić! Ako ne vidimo, ako dubinski ne razumijemo, ako ne priznajemo da smo na tim temeljima nastali i da ćemo kao nacija i kao država nestati ako nam zaruše te temelje, mi sigurno idemo u propast. Ako pak ustuknemo na političkom planu od državotvornosti, ako ovu državu ne budemo u svakom segmentu dograđivali i popravljali imajući uvijek u vidu tu nosivu gredu hrvatstva, mi ćemo opet izgubiti. Što smo, što možemo biti i s kojih stajališta možemo polaziti u budućnost ako ne sa stajališta državotvornosti?

ŠTO ĆE OD NAS BITI AKO SE NE OSLONIMO NA DRŽAVOTVORNOST?

Uostalom, što smo bili kad nismo bili odani državotvornosti? U političkom smislu tek šaka autonomaša, privjesak velikih, u povi­jesti najbolje ilustrirani privjesak kroz onu ponižavajuću „riječku krpicu".

Kad se nismo držali državotvornosti ili smo dakle privjesak i krpica ili pak posteljica za stvaranje nekog novog južnoslavenskog saveza. Točno na tim crtama i danas traju naše borbe, kao što su na tim crtama, zapravo, trajale sve ove godine. Zato je doslovno opasno, kad imamo ravnatelja državne televizije koji iskreno iz­javljuje da te relacije ne priznaje i ne prihvaća! A vodi nacionalnu televiziju koja bi trebala educirati to što on ne prihvaća i ne razu­mije! Može li drukčije onda i izgledati državna hrvatska televi­zija? Jer to je dramatična razlika u odnosu na more drugih njegovih kolega! Britancu, Nijemcu, Slovencu ili Srbijancu koji vode nacionalne televizije nacionalno nije muzejska vrijednost jer je tamo to nezamislivo. To je zato što su oni te bitke i te polemike vodili i dobili mnogo ranije, a mi smo zbog toga uvijek u 1945. jer se ovdje faktički vodi stara rasprava. Priča o ustašama i partizanima nije potrajala ovako dugo zato što su Hrvati pa­tološki tipovi koji ispod kreveta drže partizanske ili ustaške odore. Ta rasprava je potrajala i još traje jer se mi kao nacija nikada nismo dogovorili: nacionalna država ili regija, Jugoslavija ili Unija?

KAO NACIJA SMO RASPOLUĆENI NA ONE KOJI BI GRADILI SAMOSTALNU DRŽAVU U UNIJI l ONE KOJI NAS VIDE KAO OBIČNI DIO REGIJE

To je tema koja se ne skida sa stola i to je tema u kojoj ljevica stoji na Titovom, partijskom, komunističkom stajalištu. Zato ne daju njegov trg! Zato komunistima antikomunisti nikad neće pri­znati 1945. kao godinu svekolike pobjede. Zato što se tada doživjelo oslobođenje od fašizma, ali ne i nacionalna emanci­pacija. A nije se dogodila jer je ljevica ne želi, ne treba, ne pri­znaje, irelevantna joj je i u konačnici je iritira, l kad četrdeset pet godina poslije, ne Paveliću nego Tuđmanu trebaju reći: da, evo i našega glasa za samostalnu hrvatsku državu, oni ni tada ne kažu -da. Zato im ne vjerujemo! A onda, kad smo ih vidjeli u prvom mandatu kako Račan bagerima ruši Tudmanove temelje, pa onda kad smo ih vidjeli sada u drugom mandatu kako zabranjuju da barem iskopamo naše poklane djedove, mi znamo da su lagali i 1945.! Nije samo Pavelić razlog zbog kojeg ste rušili NDH, vi hrvatsku državu ne trebate ni danas! l zato, ako se ljevici dopusti još jedan ili dva mandata, mi smo kao država prošlo svršeno vri­jeme. Zemljopisni pojam! Ta činjenica baca strahovitu odgo­vornost na hrvatsku političku desnicu koja uvijek mora biti na visini zadatka ako ne želi da državu preuzmu oni koji bi uvijek samostalnu hrvatsku državu mijenjali za kakvu regionalnu kon­federaciju.