Koridor

Mile STOJIĆ


Nakon priče da je Bosna i Hercegovina država bez nade, ostavljena od Europe kao neizlječiv slučaj, najednom stižu radosni glasi: uskoro poči­nje izgradnja najmodernije autoceste koja će sjever ove države povezivati s morem. Ta cesta dio je složenog prometnog projekta na relaciji Budimpešta - Osijek - Sarajevo - Ploče, nazvanog Koridor Vc.

Njime se protežu prometnice cestovnog, željezničkog i riječnog prometa. Tim koridorom prolazi europska cesta E-73 od Ploča u Republici Hrvat­skoj do Budimpešte u Republici Mađarskoj nadovezujući se na cestu E-77 od Budimpešte do Gdanjska kao dio TEM projekta. TEM (Transeuropean Motorway) projekt predstavlja međunarodni sustav autocesta u prostoru između Baltika i Mediterana, a u prometno-tehničkom smislu je najosmi­šljeniji i zacijelo jedan od najrazvijenijih regionalnih projekata u Europi.

Unutar AGR-ova sustava glavnih europskih cesta ovaj je pravac nominiran kao E-73, odnosno D-7 u hrvatskom Podunavlju (138 km), M-17 u Bosni i Hercegovini (433 km) i D-9 od Metkovića do Ploča (22 km). Ova moderna prometnica povezivat će prostor od preko stotinu milijuna ljudi na relaci­ji Baltik - Srednja Europa - Jadran, a ujedinjavat će više jezika, religija i kultura.

U našoj zemlji u toku su žestoke političke rasprave o tome tko će graditi ovaj za Bosnu i Hercegovinu vitalni projekat - kontroverzna bosansko-malezijska korporacija Bosmal, Republika Hrvatska, neka švicarska firma što se u međuvremenu kandidirala, ili netko četvrti. Najpametnije bi ipak bilo otvoriti međunarodni natječaj, pa tko ponudi najbolje i najjeftinije uvjete - nek izvoli. Izgradnja koridora Vc angažirala bi preko sto tisuća radnika građevinske operative, te druge domaće resurse.

Riječ koridor (tal. corridore) označava trijem, glavni hodnik do izlaznih vrata, a u političkoj geografiji dio zemlje koja spaja neku državu s morem.

U političkoj historiji Bosne najstrašnija priča je ona o tzv. srpskome koridoru, kad je vojska Karadžićevih Srba, potpomognuta jedinicama JNA s lica zemlje sklonila sva hrvatska, bošnjačka ili mješovita naselja u Posavini kako bi stvorila koridor Krajine sa "srpskom maticom". Bilo je to 26. lipnja 1992. godine. Tadašnji komandant Prvog krajiškog korpusa Vojske RS-a general Momir Talić izdao je sredinom lipnja 1992. potpukovniku Novici Simiću naređenje: "Slušaj, Simiću, hoću koridor ka Srbiji preko Trebave. Najkraćim putem. Hoću koridor do Vidovdana, pa makar bio kozja staza."

U akcijama strašnog etničkoga čišćenja protjerano je i pobijeno gotovo sve nesrpsko stanovništvo na području te "kozje staze", a fleke "tigrove kože“ polako su nestajale i na njihovu mjestu nicala je krvava pustinja. Ali nadati se da su vremena rušenja i rata tempi pasati. Što su prije jedne decenije razdvajali etnički inženjeri balkanski, to će, izgleda, spojiti cestovni gradi­telji europski. Izgradnja ove ceste mogla bi značiti više za ujedinjenje ratom podijeljene zemlje nego svi drugi međunarodni projekti i domaće ublehe.

 

Vrelo: „Mali rječnik nostalgije“, str.143-144

 

Rujan 2011.