Pravoslavni Božić

Trinaest dana poslije katoličkog Božića slave taj isti blagdan vjernici Pravoslavne crkve. To je pozna­to svima. Često se, nažalost, to koristi za naglašava­nje različnosti ili naše katoličke pravovaljanosti, pa se dosta zapaženo bacaju iz stanova borovi odmah poslije blagdana Svetih triju kraljeva, odnosno 7. si­ječnja. A to je baš na pravoslavni Božić. Iz poštovanja prema dubokoj kršćanskoj tradiciji koja je zajednička kršćanima Istoka i Zapada, prema štovanju zajednič­ke tajne vjere da se Sin Božji utjelovio i postao čovje­kom i da rodio od Djevice Marije, valjalo bi u tom pogledu biti objektivniji i ispravniji u odnosu na vjer­nike pravoslavne vjeroispovijesti. Vjerujem da se ne bi trebalo baš tog dana demonstrativno bacati borove iz stanova. Sigurno, postoje i drugi razlozi koji ljude potiču da tako brzo raskite bor i da ga odstrane, po­gotovo što toplina stana vrlo brzo osuši grane i iglice počnu intenzivno opadati. Božić nam je svima zajed­nički; sve tajne vjere povezane s utjelovljenjem Sina Božjega«su nam zajedničke; zajedničko nam je štova­nje presvete Bogorodice. Daleko je više toga što nas povezuje, nego onoga što nas odvaja. Čak su upravo bitne stvari vjere i jednima i drugima zajedničke. Ono što se ističe kao elemente razjedinjenja više su povijesno-disciplinarne naravi, nego dogmatske. Katolička Crkva i službeno prihvaća i priznaje pravoslavno kr­štenje, krizmu, u njihovoj liturgiji priznaje istu tajnu koju mi imamo u euharistiji, tj. u svetoj misi.

Božično je vrijeme. Za nas kršćane ono traje litur­gijski zapravo do nedjelje Krštenja Gospodinova, tj. do prve nedjelje nakon blagdana Svetih triju kralje­va. Nakon te nedjelje počinje u katoličkom kalendaru tzv. obično vrijeme kroz godinu.

Možda smo premalo svjesni i druge činjenice. Pra­voslavni vjernici slave prema svojem crkvenom kalen­daru Božić također 25. prosinca kao i mi. To je zapravo posljedica reforme kalendara što ga je ostvario papa Grgur XIII. godine 1582. Tada se izračunalo da se sun­čana godina, kako su je izračunali i odredili u vrijeme Julija Cezara, (tzv. julijanski kalendar) mora korigirati za 13 dana. A budući da je to bilo već u doba kad su kršćanski Istok i Zapad bili odvojeni, na Istoku se nije prihvatila ta (gregorijanska) reforma kalendara jer je potekla od pape kojeg Pravoslavna crkva ne prihvaća u vidu primata Rimske crkve. Odatle onda i ta razlika, ali samo u crkvenom kalendaru pravoslavnih vjerni­ka. U svim drugim svjetskim poslovima i komunikaci­ji i vjernici Istoka jednako se služe istim kalendarom u određivanju datuma kojim se služe i katolici. Među­tim, i u pogledu crkvenog kalendara postoje stanovite oscilacije. Budući da su pravoslavne crkve autokefal­ne, tj. samostalne prema nacijama i državama, u proš­lom stoljeću već su neke crkve i za crkveno područje prihvatile ovaj redoviti gregorijanski kalendar (npr. Grčka i Rumunjska pravoslavna crkva).

Katolicima papa stavlja neprestano pred oči veli­ke nakane za jedinstvo svih kršćana. Poruka vjernika koji su svoje korijene povezali s Isusom Kristom, po­vijesnom osobom koja se rodila u određeno vrijeme i na geografskom prostoru, što se može i povijesno utvrditi, bila bi jača u odnosu na sekularizirani svi­jet kad bi kršćani bili jedno. Nemoguće je utvrditi sam datum Isusova rođenja, što mi slavimo o Božiću, jer je taj blagdan nastao više iz dogovora u odnosu na značenje kojim se povezuje pojava Isusa. Isus je "mlado sunce s visine" i kršćani su se dogovorili da će mu rođendan slaviti u vrijeme zimskog solsticija kad opet u ritmu života prirode sunce počinje nad­vladavati noć, dan opet počinje bivati sve dulji.

 

I u vezi s borovima mogu katolici biti malo više u otmjenom poštovanju pravoslavnog Božića; a kad bi katolici nasljedovali papu, onda bi i oni znali svo­jim pravoslavnim prijateljima 7. siječnja iskreno reći: "Hristos se rodi!" A odgovor je: "Va istinu se rodi!"

 

 

Vrelo: "Samo ljubav liječi", str.31-33