Neka oni demonstriraju...

KUCAMO NA VRATA ZABORAVLJENIH ASOVA

- ime je na kojeg u Zmijavcima postoji 11 prijavljenih brojeva telefona, a kada pak tražite onaj Ivana Bivšeg Čuvara Državnog Pečata Milasa, nakon nekoliko pogrešnih poziva s ispričavanjem saznat ćete da treba gledati pod nadimak Trzić. Čitav postupak zahtijeva nekoliko minuta truda, no zato smo izgubljeno vrijeme nadoknadili nešto kraćim razgovorom s našim sugovornikom. "Ma tko ste vi", prekinuo nas je Trzić Milas u pô riječi, i dometnuo čim je konačno shvatio: "Ne dam vam nikakvu izjavu!" Nakon toga je bez pozdrava spustio slušalicu, ne davši nam priliku niti da mu se zahvalimo što ju je uopće dignuo.

Jednog od živopisnijih - u brutalnoj konkurenciji - saborskih zastupnika HDZ-a, pamtimo po brojnim nezaboravnim istupima za govornicom, no zlatnim slovima u povjesnicu se Ivan Milas definitivno upisao, već i sami to uzvikujete!, s onim kilom mozga za dvije marke... Cijena slave po toj licitaciji bilo je padanje u sjenu ostalih njegovih saborskih izjava, poput one da "nikakvog suživota u Bosni nikada nije ni bilo", početkom 1994. godine, baš uoči potpisivanja Washingtonskog sporazuma. Ili one kad su se izbjeglice iz bosanske Posavine '95. okupile na Markovu trgu: "Neka oni demonstriraju! To znači da nisu gladni".

Utvrdivši te iste godine kurs po kojemu se domovinska mladointeligencija odlijeva u inozemstvo, međutim, ovaj nekadašnji vlasnik zalogajnice "Balkan Grill" na bečkom Südbahnhofu zapravo je mesarskoj režimskoj politici podario jedini autentičan diskurs. Danas pak više nema Čuvara Državnog pečata, ni samoga Državnog pečata nema, baš kao niti izjave Trzića Milasa za Feral. Ostalo je samo čuđenje u Zmijavcima, to da se odjednom više ne poznajemo i ne razumijemo, a znamo se mi jako dobro, i razumjeli smo se sasvim jasno, kao satarom odsječ(e)no, do u pfening.

Feral Tribune, 22 srpnja 2004.