Prvostolnice Crkve u Hrvata

Zagreb

 

Današnja je zagrebačka katedrala posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije. Duga je 77 metara, a široka 46,20 metara. Visina tornjeva iznosi 104 (sjeverni) i 105 (južni) metara. Unutarnja površina za vjernike je 1.617 m2 i može primiti više od 5.000 vjernika.

Gradnja nove katedrale započeta je vjerojatno nakon 1102. g., a posvećena je 1217. g. Kroz stoljeća, zagrebačka je katedrala u nekoliko navrata obnavljana. U 19. stoljeću, za vrijeme službe biskupa Jurja Haulika preuređeno je svetište (prezbiterij): naručen je novi neogotički drveni glavni oltar kipara Sickingera iz Münchena. Graditelj orgulja Walcker iz Ludwigsburga načinio je nove orgulje koje se i danas nalaze na koru katedrale. Ubrajaju se među deset najznačajnijih u svijetu. Zagreb je 1880. g. stradao od potresa, pa je oštećena i katedrala. Za njenu je restauraciju nacrte izradio bečki arhitekt Fridrich Schmidt, a restauraciju je izvodio arhitekt Hermann Bolle. U njoj je posljednje počivalište Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Ivana Antuna Zrinskog, Eugena Kvaternika te posljednja tri zagrebačka nadbiskupa: bl. Alojzija Stepinca, Franje Šepera i Franje Kuharića.

 

Bjelovar

 

Katedrala sv. Terezije Avilske u Bjelovaru stolna je barokna crkva Bjelovarsko-križevačke biskupije. Nalazi se u središtu grada Bjelovara na Trgu Eugena Kvaternika. Postala je katedralom 2009. godine, do tada je bila župna crkva.

Na poziv vojne uprave u Bjelovar su 1761. godine došli braća Hubert i Ignacij Diviš, po nacionalnosti Česi, pripadnici crkvenog reda pijarista, koji su odgajali djecu i mladež. Zatekli su u Bjelovaru malu kapelu, pa su odlučili sagraditi crkvu. Temelj je položen 10. travnja 1765. g., a kamen temeljac 12. svibnja iste godine. Crkva je sagrađena 1770. g., a posvećena je sv. Tereziji Avilskoj. Papa Benedikt XVI. utemeljio je 5. prosinca 2009.  Bjelovarsko-križevačku biskupiju s prvim biskupom Vjekoslavom Huzjakom pa je crkva postala katedrala sv. Terezije Avilske.

Split

 

Splitska katedrala posvećena je uznesenju blažene Djevice Marije, u narodu je poznata kao katedrala sv. Dujma (sv. Duje). Smještena je u kompleksu Dioklecijanove palače u Splitu, na Peristilu i to u središtu palače gdje je nekoć bio carski mauzolej. U njemu je bio pokopan car Dioklecijan, ali danas u carevoj veličanstvenoj grobnici već 1.300 godina počivaju i časte se kosti kršćanskih mučenika koje je on pogubio: Dujma, prvog biskupa Salone i Anastazija, radnika. Pohranili su ih u carevu mauzoleju posvećenom za metropolitsku crkvu. Splitska katedrala poznata je po drvenim vratima koje je izradio Andrija Buvina, izrezbarivši u orahovini 28 prizora Isusova života. Osim prekrasno izrađene propovjedaonice, oltara i rezbarenih romaničkih korskih sjedala iz 13. st., najstarijih u Hrvatskoj, katedrala ima bogatu riznicu relikvijara, crkvenog posuđa, evanđelistar iz 8. st. Te Supetarski kartular iz 11. st. Katedrala sv. Duje, zajedno s kompleksom Palače, upisana je u UNESCO-ov popis svjetske spomeničke baštine.

Šibenik

 

Šibenska katedrala podignuta je na južnoj strani središnjeg starog gradskog trga, na mjestu romaničke crkve sv. Jakova. Ideja o gradnji velikog katedralnog hrama postoji od 1298. g. kada je Šibenik dobio vlastitu biskupiju i naslov grada. Odluka o gradnji i početku pripremnih radova donesena je 1402. g. Gradnja je, međutim, započela tek 1431. g. i trajala uz prekide do 1536. g. Katedrala je u potpunosti izgrađena od vapnenca i bračkog mramora, a neobično je što nema zvonik, pa tu funkciju preuzima kula na obližnjim gradskim zidinama. Juraj Dalmatinac je u izradi krstionice skladno spojio gotičku kićenost s renesansnim obilježjima, a na vanjsku stranu crkve dao postaviti 72 kamena portreta. Šibenska katedrala je trobrodna bazilika dimenzije 38 x 14 metara i s najvišom visinskom točkom od 38 metara u vrhu kupole. Posvećena je 1555. sv. Jakovu, a zbog njezine velike umjetničke vrijednosti 2001. g. UNESCO ju je uvrstio u popis svjetske baštine.

 

Rijeka

 

Katedrala sv. Vida sagrađena je kao samostanska crkva riječkih isusovaca, na mjestu srušene crkvice posvećene zaštitniku Rijeke - sv. Vidu. U unutrašnjosti crkve sv. Vida dominiraju moćni stupovi što podupiru lukove kapela u kojima su smješteni višebojni mramorni oltari. Oltare su radili poznati barokni oltaristi: Leonardo Pacassi, Pasquale Lazzarini i Antonio Michelazzi, u razdoblju između 1696. i 1740. godine. Propovjedaonicu, djelo zrelobarokne umjetnosti, izradio je 1731. g. Antonio Michelazzi. Na glavnom oltaru izloženo je reinsko - gotičko Raspeće iz 13. st., dok je oltar 1711. g. izradio kipar Pasquale Lazzarini. Sa strana oltara su kipovi svetog Vida i svetog Modesta. U kapeli pokraj oltara Žalosne Gospe izložena je velika zbirka svetačkih relikvija.

Zadar

 

Zadarska katedrala sv. Stošije (Anastazije) trobrodna je romanička građevina, ujedno i najveća crkva u Dalmaciji. Sagrađena je u dva navrata, u 12. i 13. st., sa sačuvanom starijom iz 9. i 11. st., koja se uzdigla na mjestu starokršćanske bazilike. Počeci gradnje zadarske katedrale sežu u daleku povijest, još u 4. ili 5. st. Unutrašnjost katedrale obiluje umjetničkim vrijednostima i povijesnim zanimljivostima . U apsidama pokrajnjih brodova nalaze se ostaci fresaka. Slikarske karakteristike tih fresaka pokazuju najvišu kvalitetu mletačkog slikarstva iz 13 st. Mramorni sarkofag za relikvije sv. Stošije potječe iz 9. st. , a na njemu je uklesan posvetni natpis zadarskog biskupa Donata koji je dao izgraditi oltar u apsidi. U Domovinskom ratu Zadar je teško oštećen granatiranjem, a ni katedrala sv. Stošije nije bila pošteđena.

 

Krk

 

Krčka katedrala posvećena je uznesenja blažene Djevice Marije. Podignuta je na većem prostoru na dnu brežuljka na kojem se smjestio grad Krk. Prvi poznati spomen ove katedrale nalazi se u Darovnici biskupa Ivana iz 1186. g., a moguće je postojanje ove katedrale u ranokršćanskom vremenu. Ova katedrala zapravo je trobrodna starokršćanska bazilika koja s romaničkom crkvom sv. Kvirina, zvonikom povrh kojeg bdije anđeo s trubom, kapelom sv. Barbare, ranokršćanskom krstionicom i apsidom čini jedinstven vjerski kompleks. Današnja katedrala slijed je raznih obnova i dogradnji. Njen unutarnji prostor ispunile su mnogobrojne dragocjenosti. Izdvajaju se veliki mramorni oltar, gotički kip Bogorodice s Djetetom, pozlaćena srebrna frankopanska pala s prikazom Madone u Slavi, kameni kapiteli korintskoga tipa i oni urešeni jedinstvenim starokršćanskim simbolom euharistije - pticom koja se hrani ribom. Današnji izgled katedrale, posvećene Marijinu Uznesenju, odaje romanički stil gradnje 11. i 12. st., kada je u spisima prvi put i spomenuta - 1186. g. Dužina joj je 40 metara, a širina 14,5 metara iznutra. Sa svake strane ima devet stupova i deset lukova. Raspon osi dvaju stupova iznosi 3,10 metara.

 

Đakovo

 

Jedan od najznačajnijih sakralnih spomenika Hrvatske svakako je neoromanička katedrala Sv. Petra (1866. - 1882.)  koja je postala simbolom Đakova i dominira njegovom vizurom. Trobrodna građevina od opeke s poprečnom lađom iznad koje se uzdiže 54 metra visoka kupola. Na pročelju su dva zvonika visoka 84 metra. U cijelosti predstavlja zamisao biskupa Josipa Jurja Strossmayera, rodoljuba, velikog ljubitelja umjetnosti. Tlocrt đakovačke katedrale je u znaku latinskog križa. Na katedrali uz bizantinski i gotički prevladava neoromanički građevinski stil. Nijemci Aleksander-Maksimilijan i Ljudevit Seitz izradili su u fresko tehnici 43 slike s biblijskim motivima. Na zidovima pobočnih lađa nalaze se reljefi 14 postaja križnog puta koje je u bračkom mramoru isklesao Lujo Lozica. Ispod svetišta nalazi se kripta u kojoj su sahranjeni biskupi đakovačke i srijemske biskupije. Među njima impozantno izgleda mjesto gdje je sahranjen J. J. Strossmayer. Njegovo grobno mjesto pokriva oltarska menza s mramornim reljefom kojega je izradio Rudolf Valdec.

 

Sarajevo

 

Katedrala Srca Isusova sagrađena je 1889. g. Projekt za izgradnju Katedrale uradio je Josip Vancaš kombinirajući elemente romanike i gotike i tako stvorio sintezu po kojoj se ovaj objekt izdvaja od ostalih te vrste. Po tom projektu urađen je i dio interijera. Izgradnja objekta je započela 1884. g., a dovršena je 1889. g. U pročelju katedrale nalaze se dva 43,2 metra visoka zvonika, kvadratnog presjeka. Unutar njih nalaze se zvona, u zapadnom zvoniku je zvono teško 2,5 tone, a u istočnom pet manjih zvona. Dužina katedrale je 41,9 metara, a širina 21,3 metra. Iznad glavnog ulaza ističe se luk i bogato urešena rozeta s vitrajem, a u sklopu donjeg dijela rozete nalazi se kip Srca Isusova. Iznad glavnih ulaznih vrata nalazi se reljef Presvetog Trojstva. Portret iznad groba prvog vrhbosanskog nadbiskupa i začetnika izgradnje katedrale, Josipa Stadlera, djelo je Marina Studina. Na ulaznoj strani katedrale nalaze se dva tornja, jedan sa zvonom i drugi sa pet manjih zvona. Danas je u planu izgradnja spomenika papi Ivanu Pavlu II. koji bi bio smješten na trgu ispred katedrale.

 

 

Banja Luka

 

Banjalučka katedrala je prva sagrađena u gotskom stilu (1885. - 1887.), ali je teško oštećena u katastrofalnom potresu 1969., da je morala biti posve srušena.

Nova je građena 1972. - 1973. u suvremenom stilu u obliku šatora, što podsjeća na starozavjetni šator kao mjesto molitve i žrtve Bogu, kao i na stradanja ovdašnjih vjernika koji su nakon potresa još dugo stanovali pod šatorima. Zvonik uz katedralu, na kojemu se nalazi pet zvona i sat, sagrađen je 1990. Katedrala je tek nedavno posve dovršena i temeljito obnovljena te posvećena sv. Bonaventuri 1. prosinca 2001. za  120. obljetnicu osnutka Banjalučke biskupije.

..........................................................

 

Priredila: Bojana Đukić

Ostavilo urdeništvo Katoločkog tjednika


Travanj 2010.