Snovi

Velike nas ptičurine hvataju pandžama, i kao plijen nose u beskonačne prostore Ganimeda*. Tako sam pao žrtvom i plovim bez cilja. Što se još javlja u snu? Mnogo hodnika, stepeništa. Na kraju njih cere se demoni. Zlodusi su ovo carstvo noći i mraka; zlodusi i želja da se poplašim od sebe sama. Ne vjerujem da je san oslobođenje.

Ugodno se spava u baštama, u parkovima, na klupi, na lju­ljašci između dvije grane, onda kada se ne sanja. Najslađe se spa­va na zemlji s osjećanjem utopljenika, kojemu se vraća disanje.

A gdje je taj sretan san, onda kada slike nisu ukinute? Da san bude umjetnička sreća, morao bi biti savršen, jedna jarka slikar­ska kompozicija. Takvoga sna nema. On se gubi svakoga trenut­ka. San je magla, djetinjstvo, groza, groznica, ludovanje, mahni­tanje. I nije grad u magli, nego magla u magli, magla iza magle.

Nikada nisam sanjao kako Neron* s lirom u rukama pali Rim, niti kako pijani Makedonac u društvu Taide* upožaruje kraljevski dvor u Perzepolisu ... Kada u željeznici ne mogu da ostanem budan uslijed duge vožnje, padam u bunilo i nalazim se u vlasti ludila. San je veliki znak pitanja, nije temelj na ko­jem se kuća izgrađuje. San su ženske kose: leglo mašte, uobra­ženja. Kako ih stići? Misao i umjetnost organiziraju i rekreiraju stvarnost. Kako organizirati san? De Quincey* i Baudelaire* to sve znaju pored svojih zelenih pregača. San je u dimu, nestaja­nju, pitanjima, vrtlogu. San je nejasan, neizvjestan. Nema čvr­stoće, isparava, iščezava. Hlapi. Hlapi, dok mi tlapimo. Pošto nas ne vodi natrag u djetinjstvo ili među troglodite, on je znak klonulosti, jedna starost duha, klecanje. Volim škrtu i ružnu stvarnost nego najzanosnije sne. Volim grdnu zbilju.

...

Tin Ujević, "Savremenik", XXVII., br. 7. - 8., str. 617.; Zagreb, srpanj - kolovoz 1938.

...

* Ganimed - prema starogrčkoj mitologiji, lijepi dječak kojeg je Zeus, pretvorio u orla, oteo i odnio na Olimp, gdje je postao vinotočom bogovima; najveći satelit planeta Jupitera.

*Neron - Lucije Domicije Neron (37.-68.), rimski car, navodno je dao zapaliti Rim i za požar optužio kršćane.

* Taida - Tais, kurtizana za čiju je ljubav Aleksandar Makedonski (u ovom slučaju: „pijani Makedonac“) napravio barbarsku gestu paleža Perzepolisa; a ona je kasnije postala upraviteljica Egipta.

* De Quicey - Thomas de Quincey (1785.-1859.), engleski esejist i kritičar; utjecao na francusku književnost, posebno na Baudelairea.

* Baudelaire - Charles Baudlaire (1821.-1867.), francuski pjesnik, kritičar i prevoditelj, zatečenik simbolizma, utemeljitelj moderne poezije; jedan od najvećih lirika XIX. st.

...........................