U raljama


Tihomir DUJMOVIĆ

 

A sjetite se kako su se ponašali kad se radilo o Drugom svjetskom ratu i o ustaškim logorima! Nema stratišta koje nije obilježeno, o kojem nisu knjige pisane, čije žrtve nisu popisane! A onda na­ravno i preuveličane! Ovdje ništa! Ni slova. Niti jedna garnitura srpske vlasti nije dopustila da se na Stajićevo, mjesto najvećih strahota srbijanskih logora, stavi ploča koja bi govorila o toj istini! Zamislite da je bilo obratno! Svaki od tih trideset tisuća bio bi intervjuiran i to na hrvatskoj televiziji! Dakle, medijska regio­nalna politika koja je postala obvezatna matrica svih naših medija traži samo objavu idiličnih podataka. Sjećam se kad je bila objavljena vijest da je umrla glumica koja je glumila u seriji Otpisani", glumica Zlata Petković. Vijest su objavili doslovno svi hrvatski mediji premda je umrla glumica koja je imala sporednu ulogu u jednoj uistinu gledanoj i popularnoj seriji. Ali popularnoj prije trideset pet godina! U toj vijesti zrcalila se sva ta isforsirana, histerična, nametljiva, nevjerojatno uporna i iritantna fama o našoj fatalnoj upućenosti i povijesnoj predodređenosti na regiju da ne velim -Srbiju! Nekrolozi su morali priznati da je glumila sporednu ulogu u velikoj seriji, da nije imala poslije većih uloga, a da je zadnju ulogu glumila u seriji pod nazivom Selo gori a baba se češlja", l sve je to morala čuti i znati hrvatska publika! Ma molim lijepo, koga briga za seriju Selo gori a baba se češlja", za miloga Boga? Jer vijest o toj nesumnjivo preranoj smrti jedne glumice nije do nas došla zato što je umrla neprežaljena glumačka diva, vijest o njezinoj smrti došla je u hrvatske medije kao okidač neprežaljenim jugonostalgičarima da nas podsjete u taj sjetni trenutak na kultnu seriju, uz koju smo rasli i odrasli.


Samo to je poruka te vijesti: nostalgija, sjeta, glas za stara dobra vremena, svojevrsni emocionalni politički podsjetnik kao da smo u nekom sanatoriju! Usput, kad se govori o kultnosti te serije, mlade generacije bi valjalo podsjetiti da smo tada imali jedan je­dini tv kanal, pa ste između gledanja te serije i gledanja u zagašeni ekran imali dosta skučeni izbor! Ali, sačuvaj Bože da bi se nešto u tom kontekstu objašnjavalo ili da bi se progovorilo o nevjerojatnoj patetici te serije u kojoj bi Tihi i Prle u svakoj epi­zodi poubijali dva kamiona retardiranih njemačkih vojnika! Ne, zanimljivo, tu nema pogleda iz ovog vremena, tu nema cinizma niti ismijavanja koje prati neke druge relacije iz prošlosti. Za­nimljivo je da se niti jedan lijevi komentator ne bavi ubitačnom patetikom partizanskih filmova. Ne, u to se ne dira, kao ni u tu upitnu umjetničku vrijednost. Ali svi se hvataju sjekira kad pišu o Sedlarovom Bleiburgu! Dakle, molimo samo nostalgiju i kopanje po sjećanjima, samo ovisničku dozu jugonostalgije za neizliječene Jugoslavene, ali ni slova o ratu. Medijski morfij za nekoliko posto pravih pacijenata pretvara se u teror za sve druge, no zanimljivo je da na tom medijskom teroru inzistiraju svi: i HTV i RTL! Je li i to dio strateškog partnerstva? Jesu li te note pisane u Londonu? Je li moguće da je izdaja tako sveobuhvatna, tako hladnokrvna i tako profesionalna?

 

KAKO JE HRVATSKA PLAKALA ZA JOVAN KOM BROZ?

Mediji,  i oproštaj od Titove supruge Jovanke Broz prikazivali su kao da je umrla naša kraljica! Takvi nekritički panegirici, takve naštimane biografije, takve neodoljive fotografije koje su pratile njezin odlazak, sve je to jasno govorilo da se hrvatski mediji i lijevi politički establišment oprašta od žene svog stvarnog vođe! To je bila poruka jer Jovanka je sama po sebi povijesno i politički srazmjerno nevažna! No bila je to prigoda koju nisu propustili, da se još jednom ispriča priča o našem ve­likom, našem neumrlom, našem najvećem vođi! Ali trideset pet godina nakon Titovog odlaska baš nikoga da postavi trezveno pi­tanje: što su nam to epohalno ostavili Tito, Jugoslavija i Jovanka? Hrvatsku s Istrom rekli bi komunisti, ali bi prešutjeli da smo zahvaljujući Titu izgubili i Boku i Srijem i Bačku kao neupitne dijelove Hrvatske i prije Tita. l premda je to povijesna istina, oni dobiju osip kad im tu matematiku predočite! Gledajući iz perspe­ktive Mačeka i onoga što je on ishodio u pregovorima s Cvetkovićem, izgubili smo i dobar dio BiH.


POGLEDAJTE ODNOS PREMA SLOVENIJI

 

Hrvatsko-slovenski odnosi od početka samostalnosti prožeti su podmetanjima, neiskrenošću i dvostrukim igrama koje su na koncu završile slovenskim ucjenjivanjem nakon kojega nikada više na Sloveniju i Slovence nećemo gledati s onim simaptijama koje je povijest isklesala. U ključnim trenutcima završnih pre­govora s Unijom krvnički su nas ucijenili i to se ne zaboravlja, jer se jedna nacija pred onakvom dilemom pred kakvom smo se mi našli, nade jednom u pet stotina godina. Kako smo se mi prema toj nepravdi ponijeli? Po običaju neodlučno! Bez bilo kakvog povijesnog pamćenja!

 

 

 

Vrelo: „Hrvatska u raljama djece komunizma“

 


Siječanj 2017.