OZNA sve dozna

Bože Vukušić kaže:

»Neposredno poslije događaja u Beču (Atentat na Tita) UDBA je dobila zadatak da ka­zni, drugim riječima likvidira Mirka Grabovca. To se 23. kolovoza 1969. u Frankfurtu skoro i dogodilo. U ranim jutarnjim satima, u 04.30, atentator ga je dočekao kod stepeništa u zgradi u kojoj je stanovao i u njega ispalio pet metaka iz pištolja kal. 7,65 mm, bez prigušivača. Pogodio ga je samo jed­nim metkom, i to u čeljust. Mirko Grabovacje ostao bez četiri zuba.

Prijatelji Mirka Grabovca i njemačka policija su za atentat osumnjičili Vladu Jelića iz Bagina mosta blizu Ljubuškoga.

Bože Vukušić je u ulozi nezavisnog savjetnika — istraživača hrvatske državne Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, dva puta raz­govarao s Vladom Jelićem, koji je o toj stvari razgovarao veoma otvoreno.

Rekao je, da mu je 1963. god. u Centru UDBE u Mostaru Stanko Čolak ponudio suradnju s UDBOM, te daje na suradnju pristao. Dobio je putov­nicu za putovanje u inozemstvo. Kad je u ljetnim mjesecima 1968. stigao natrag u Ljubuški, dobio je obavijest da se mora javiti UDBI u Mostaru. Tamo su ga čekali Stanko Čolak, Ivan Lasić, Stipe Grizelj i Jerko Bradvica. Rekli su mu, da imaju podatke prema kojima ima kontakt s Mirkom Grabovcem i zahtijevali od njega da ga ubije. Najprije su mu predložili da to napravi pištoljem; kad im je Vlado Jelić rekao da za to nema hrabrosti, pred­ložili su mu da ga otruje s tabletom. Čolak mu je pokazao upaljač za cigarete u kojem je bila takva tableta. Jelić još i danas tvrdi, da je odbio varijantu s tabletom, te da su ga svejedno pustili da se vrati natrag u Njemačku.

1969. Jelić je dobio telegram od Čolaka u kojem je navedeno da mora na sastanak u Trst. Čolak na sastanku u Trstu nije zahtijevao ubojstvo Grabovca, zanimala ga je samo operativna situacija i ponašanje emigracije u Frankfurtu. Dogovorili su se za novi susret kod kuće u Ljubuškom, kad Jelić opet dođe u Jugoslaviju. Jelić je u Trstu boravio jedan dan, nakon toga se vratio u Frankfurt. Dva dana kasnije Grabovac je od Jelića zahtijevao da ga odveze u Köln. Jelić je to odbio zbog zdravstvenih razloga. Još istog dana u jutarnjim satima, izveden je atentat na Grabovca.

Nekoliko emigranata je osumnjičilo Jelića. Odveli su ga u najbližu šumu, gdje su ga istukli i teže ozlijedili. Poslije toga su ga predali njemačkoj policiji, s optužbom da se radi o ubojici kojeg je poslala UDBA. Jelić je imao alibi za vrijeme atentata na Grabovca, tako da je osuđen na samo 15 dana zatvora, zbog nošenja pištolja. Nakon odslužene kazne Jelić se vratio u Ju­goslaviju. U Mostaru ga je opet dočekao Stanko Čolak, koji je bio izrazito ljut, rugao mu se jer je bio pretučen i naglasio da je sam sebi najveći krivac, jer nije želio ubiti Grabovca.

Jelić danas tvrdi da operativci mostarske UDBE Rade Vukojević, Stan­ko Čolak, Ivan Lasić, Stipe Grizelj i Jerko Bradvica moraju znati, tko je pucao na Mirka Grabovca. Jelić je i dalje ostao suradnik mostarske UDBE, njegovo kodno ime je bilo »Prolom«. Kao »suradnik promatrač« imao je za­datak, da prepozna moguće atentatore na Tita na njegovim posjetima Bosni

i Hercegovini, Italiji i Beneluksu.

CICO 2. ubojica iz osijeka

Ivan Ćurak, nekadašnji šef centra UDBE Doboj u Bosni i Hercegovini, kao i vođa drugog odjela republičke UDBE Bosne i Hercegovine, izjavio je Boži Vukušiću, da je na Mirka Grabovca pucao profesionalni ubojica bosansko-hercegovske UDBE, njihov suradnik Cico 2. Po riječima Ćurka, bio je to kriminalac, kleptoman, kojeg je za rad u UDBI pridobio operativac UDBE Zenica Živko Domuz. Cicu 2 je za suradnika UDBE predložio drugi suradnik UDBE Cico, pravim imenom Nikola Banož.

UDBA je naime najprije nagovarala upravo Nikolu Banoža, da ubije Mirka Grabovca. Ćurak je rekao, daje Banož bio pametan i temeljit »su­radnik promatrač«, ali je ponudu odbio s obrazloženjem da nije sposoban ubijati. Predlagao je osobu koja bi bila sposobna za takve zadatke. No, Ću­rak nije znao pravo ime suradnika Cice 2, ali je znao, da su s tim suradni­kom kontaktirali još i operativci UDBE Fadil Alikadić i Tomo Bralo. Cico 2 je živio u Osijeku i za njega su, po riječima Ćurka, morali znati Josip Perković i Dragoljub Krnić.

U razgovoru s Borom Hrvatićem, umirovljenim policajcem iz Osijeka, bio je otkriven identitet suradnika CICE 2. Bio je to Mihajlo Paulus, zvali su ga Miško, sin Ivana, rođen 30. lipnja 1930 u Krčeniku u Podravskoj Moslavini, blizu Virovitice. Stanovao je u Osijeku, na adresi Plivska 55.

Po izjavi Ivana Ćurka Cico 2 se pripremao i za ubojstvo hrvatskog emigranta Stanka Nizića u Zürichu. Prilikom te akcije je uhićen. U doku­mentaciji švicarske policije o ubojstvu Stanka Nizića se nalazi zapis koji to potvrđuje. Švicarska policija je 19. lipnja 1981. uhitila Mihajla Paulusa u hotelu Kindli, u kojem je Nižić radio. Nižić je u tom hotelu ubijen 24. ko­lovoza 1981. Paulus je uhićen, jer je imao dva krivotvorena osobna doku­menta na ime Rudolf Hobold iz Duisburga u Njemačkoj, te na ime Ivana Petrovića iz Jajca, Bosna i Hercegovina.

Ivan Ćurak je rekao da mu je to poznato, jer je u razgovoru s glavnim bosansko-hercegovskim udbašem zaduženim za specijalne zadatke Tomi­slavom Bralom saznao, da je upravo Bralo imao stalne kontakte sa suradni­kom Cicom 2. Bralo je i sam odlazio u Zürich organizirati ubojstvo Nizića. Inače je Tomislav Bralo bratić žene Budimira Lončara, zadnjeg ministra vanjskih poslova SFRJ, kasnije savjetnika za vanjsku politiku hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića.

Slovenska UDBA je 12. 06. 1968 poslala službeni dopis svim po­stajama i odjelima tadašnje milicije (policije). Po podacima koje imaju, grupa ekstremista iz Francuske i Zapadne Njemačke namjerava doći vlakom i automobilima ilegalno u SFRJ, da bi izvršili diverzantske ak­cije. Poslali su imena pripadnika diverzantske grupe, koja je prebivala u Francuskoj i Njemačkoj. Među 38 pripadnika »diverzantske« grupe, na zadnjem mjestu je bio zapisan i Mirko Grabovac. I taj službeni dopis nije potvrđen. Nijedna grupa te godine nije došla u Jugoslaviju.

Janez Stanovnik, suradnik UDBE, povezan s njim bio je Jože Gostinčar iz UDBE Kranj, izvijestio je da su (1968. godine, bilješka au­tora) u rijeci Fuldi kod mjesta Fulda, približno 100 km od Frankfurta, našli truplo emigranta Hrvoja Ursa, rođenog 1938. u selu D. Rujani kod Mostara. Ubijeni je posjedovao pištolj i imao više uboda nožem. Njemačka televizija je izvještavala da je za ubojstvo osumnjičen Milan Vukoja, koji je u bijegu. Nekoliko dana prije tog događaja u Berlin je otišao Mirko Grabovac. Nakon umorstva Hrvoja Urša vratio se u Frankfurt. Prije toga je govorio da je i tamo potrebno očistiti (?).

Jure Alagušić, rođen 22. 04. 1939. u Grbovici, općina Duvno, SR BIH, bio je 13. 02. 1969. prilikom prelaska granice u Jesenicama za­držan od UDBE. S njim su obavili razgovor jer je kod sebe imao emi­grantske novine Hrvatska zora, željezni bokser i knjižicu »Sveta misa«.

Rekao je između ostalog: »U Frankfurtu sam radio od mjeseca lipnja 1968. na željezničkoj postaji kao fizički radnik, od rujna 1968. dalje u građevinskom poduzeću. Na željezničkoj postaji upoznao sam emigrante Hrvoja Ursa iz sela Rujane, Mirka Grabovca iz Guvna i Božu Kelava iz sela Dobrov. Sva trojica smo svakodnevno lutali po željezničkoj postaji i tražili kontakte s Jugoslavenima...«

Od strane njemačke policije osumnjičenog Milana Vukoja iz sela Glavice, ubili su u Mostaru. Pokopali su ga 31. 12. 1968. Povezanost Hrvoja Urše i Milana Vukoja nije nikad bila razjašnjena. Kakvu je ulo­gu kod toga imao Mirko Grabovac?

15. 12. 1970. slovenska UDBA je informirala UDBU u Beogradu o izjavi Mirka Grabovca iz Frankfurta. Naime, izjavio je da će uvijek kad dođe do posjeta Tita u Italiji, tamo biti organizirane demonstracije.