Pad s Marsa u tri i pol čina
ČIN PRVI
Mjesto: brdoviti Balkan (slovensko/hrvatska granica)
Sudjeluju: Ja (ratujem sam), Veseljak (vozač autobusa), Policija (naša i njihova)
Veseljak: "Ajmo narode svi iz autobusa i pokazati dokumente. Otvorite na sliku!"
U Titino vrijeme policajci su ulazili u autobus pri kontroli putnika, ali vremena se mijenjaju, zar ne!?
Krmeljivi (njihov) policajac pogledao je i uz zijevanje vratio nazad. Svanjivalo se. Slijedi pretrčavanje do naših. Trčimo! Kraj puta vidim table (u glavi) s natpisom "Pazi snajper!" Dolazimo do šube naše sisate policajke.
Ja: "Dobro jutro želim"
Reče nešto, više sebi u njedra. Nisam ništa razumio. Radnja je ista kao kod njihovih. Vele pametni ljudi ovi bi trebali biti ogledalo države.
ČIN DRUGI
Mjesto: ravničarski Balkan (hrvatsko/bosansko-hercegovačka granica)
Sudjeluju: Ja (ratujem sam), Veseljak (vozač autobusa), Kermit (granični policajac), policajac 1, policajac 2, policajka i zapovjednik prijelaza
Veseljak: "Ajmo narode dokumente na sliku, pa pokazati!"
Bio sam zadnji u redu. Ispred mene narod u koloni; žene s djecom. Magla, vjetar ravnicom briše. Veseljak je pomjerio autobus. Opet gledam narod u koloni, žene s djecom. Njemačka tridesetih ili Južnoafrička Republika sedamdesetih godina. Jedan, po jedan dolaze do malog otvora šube. U toplom sjedi Kermit. Izgledalo je kao ispovjedaonica gdje Sveti Otac kroz otvor proturio ruku, a mi mu ljubimo prsten. Dođe red i na mene.
Ja: "Dobro jutro želim."
Kermit: "Dobro jutro."
Ja: "Mogu Vas pitati."
Kermit: "Ajd pitaj."
Ja: "Zašto nas kontrolirate, opet?
Kermit: "Kako opet?"
Ja:"Mislim, kontrolirali su nas pri ulazu u državu. Nismo spali s Marsa."
Kermit: Ovolikačke mu oči! "Donesi torbu!"
Ja: "Nemam torbu."
Kermit: "Kako nemaš torbu? Šta imaš?
Ja: "Imam kofer."
Kermit: Nervozan kao obad. "Pa, donesi taj kofer!"
Otišao sam do autobusa da donesem moj kofer.
Veseljak: "Šta je bilo zemljače?"
Ja: "Pitao sam zašto nas kontroliraju pri izlazu, a on poludio."
Veseljak: Džaba ti je, i ja sam prije laj'o ali ušutkali me. Sve su to tatini sinovi, prika moj."
Pronašao sam moj kofer i donio kod Kermita u ispovjedaonicu. Otvorio ga a on ga ljutito zaklopi i reče: "Ti si našo mene da zajebavaš, jeli?
Ja: "Ne želim više s Vama polemizirati. Hoću razgovarati sa Vašim pretpostavljenim."
Tada sam vidio da je ispovjedaonica opkoljena policajcima. "Dobro su izvježbani." Pomislih. Odlazimo k zapovjedniku. Unutra čovjek srednjih godina sjedi za stolom i u rukama drži moju osobnu kartu. Policajac 1, Policajac 2, Policajka, Kermit i ja - svi stojimo. Na 2 kvadratna metra (aime koji grupnjak). Pomislio sam: "Sad će ubiti Boga u meni." Sjetio sam se riječi mog pokojnog učitelja, da protiv trojice nemam šanse; a ako želim biti časno pretučen sredi barem jednog. Svi drže ruke na opasaču.
Zapovjednik: "Što je zapravo bilo?"
Kermit: Okreće se prema meni: "Šta ti imaš protiv mene?
Ja: "Protiv Vas, osobno, nemam ništa. Htio sam samo znati, zašto kontrola pri izlazu iz države ili se to Vas ne smije pitati!? Preko 30 godina izlazim iz najuređenije države u Europi i nikad ali nikad nisu kontrolirali, ustvari nikad ih i ne vidim, pri izlazu iz zemlje."
Policajka: ljuta kao poskok. "Reko si da smo pali s Marsa."
Ja: "Nisam to rekao. Rekao sam da mi, dakle, ovaj faking autobus nismo pali s Marsa nego da smo negdje ušli u ovu državu. A ako ste i vi spali s Marsa to nije krivično djelo."
Policajka: "Jest prekršaj."
Ja: "Nije ni prekršajno djelo. Imate li Krivični ili Prekršajni zakon? Pokazat ću vam."
Opet ja: "Mars je dakle jedan planet..."
Zapovjednik: "Ajd, ajd, dosta više... a vi (upire prstom u uniformirane), nazad na svoje postaje!" Okreće se prema meni, pruža kartu i veli da ga više ništa ne pitam i da bježim u autobus.
U autobusu svi su bili na mjestima. Ispričao sam se zbog čekanja. No, dobacivali su mi u smislu: "Ma nek' si rek'o tim papcima!"
Krenuli smo. Pomislih: "E, moj Šekse o ovome nismo pričali 1989. godine."
ČIN TREĆI
Mjesto: brdoviti Balkan (hrvatsako/slovenska granica)
Na ulaz, dakle, prijelaz preko države Slovenije čekali smo dva debela sata. Veseljak mi je dao znak da držim jezik za zubima, inače ćemo ostati još dva-tri sata. Šutio sam, ali sam u sebi mislio: Ako planeta zemlja ima prkno - onda je to Slovenija.
ONO, POLA ČINA
Mjesto: Europa, moderna i napredna.
Pri ulazu u najbogatiju i pravno najuređeniju zemlju u Europi Veseljak je rekao da smo u žurbi, kasnimo, a ljudi moraju na posao. Granični policajac nije nas kontrolirao niti ulazio u autobus. Mahnuo je rukom i krenuli smo. Sve skupa trajalo je manje od 5 (slovima: pet) minuta.
E moj Kermite ovo je Europa. Kad već kontroliraš svako čeljade pri izlazu iz države, što jadan pusti onu gamad sa dna kace, da u Milanu na San Siro naruže i popišaju cjelu nam naciju.
Samo da vas podsjetim tko smo, gdje smo i kakvi smo.
PV