Pudlica, krvožedni monstrum

Slobodanka BOBA ĐUDERIJA

1.

Bog me kaznija šta san se rugala svim sumanutim vlasnicima pasa. Otkako je ovi pas kod mene, ja više ne govorim nego tepam. Ovako: "Ade, idemo malo cetati, dođi ti meni bebo maja, ame cta ci cladak, jubav moja lipa. A jeci papijo?". Pas me gleda, ništa ne razumi, ali sigurno se pita zašto je baš njega dopala sredovječna luđakinja s iritantnom govornom manom. Nataša me upozorila da možda nije baš pametno da uzmem pasa, pošto se ja BOJIM pasa, a kad šetaš s malim pasićem svi veliki pasi se zalijeću na njega. Tako san danas s pasićem otišla u našu prvu šetnju. Bilo me je malo strah ali sve u svemu san se osjećala nekako svečano. Kad smo došli do mora, naletili smo na jednu pudlicu. Ja san sabrano i munjevito zgrabila moga pasića i počela pudlici vikat: "Da ga nisi taka, krvožedni monstrumu! Ako triba, životon ću platit ali ću obranit moga pasa! " Pudlica me gledala zabezeknuto, uputila jedan suosjećajni pogled mom pasiću i dostojanstveno odšetala. Vidiš, čovik nikad ne zna koliko je zaista hrabar, dok ne pogleda smrti u oči.

2.

Cmok, cmok, cmokić

Nemojte nikad u goste primit friško zajubjeni mladi par. A frustracije, majko moja. Punih sedam dana san morala trpit njihove izljeve jubavi i privrženosti jedno drugom, ka da su oni izmislili kokolavanje. Šta god radili, to zapečatu sa cmakanjem.

Za ručkom ona njemu doda fetu kruva, a on "Fala jubavi" i cmokne je. Onda poslin ručka on njoj doda mliko za kavu, a ona "Fala jubavi", i cmokne ga. Onda ona ode u wc, a on, kad se vrati "Bila si u weceju, jubavi?" i cmokne je. Onda ona obuče kostim za ić na more, a on "Obukla si kostimičićić, jubavi?", i cmokne je. Onda ona "Cmoknuo si me, jubavi?", i cmokne ga. Onda ih ja pošajen ukurac oboje, a oni "Boba nas je poslala ukurac, jubavi?", i cmoknu se.

3.

Manchester United

O nogometu sam, do majčinstva, znala samo to da ako živiš u Splitu, navijaš za Hajduka i ne pitaš zašto. Onda sam dobila toga moga dječaka koji je u šestoj godini počeo vatreno navijati, ne za Hajduk, nego za Manchester United. Obožavao ih je, znao imena svih igrača iz momčadi napamet. S obzirom da je to moj sin, počela sam i ja pratiti utakmice gdje su igrali crveni vragovi. I zaljubila se u nogomet.

Mislim, da se razumijemo, da je moj sin počeo navijati i za crnog vraga, ja bi, naravno, također naglo postala njegov obožavatelj. Ali ipak je to bio stvarno dobar nogomet. Želeći razveseliti dječaka, jednog dana sam sjela i napisala pismo. Manchester Unitedu. Zamolila sam ih da mome dječaku pošalju jedan mančesterov dres. Napisala sam tko sam, što sam i odakle sam. Nisam znala adresu, pa sam na kuverti napisala samo: "Manchester United, England". Nakon nepunih 15 dana, stigao nam je paket, sa malim dresom unutra, i potpisom cijele momčadi. Dječak je bio glavna faca u kvartu noseći taj dres. Neko vrijeme je i spavao u njemu. Kad je dres tek bio stigao, pogledao me ozbiljno, i rekao:

"Mama, ti si neka neobična mama. Nisi kao druge mame. Al' ipak te volim."